Opus Dei

Iskrenost čini više od same izgradnje odnosa: ona ih preobražava. Postoji tiho olakšanje u tome da dopustimo drugima da nas vide – poput dubokog udaha nakon što smo predugo zadržavali dah. Ovaj je članak dio serijala o krepostima, nadahnutog homilijom svetog Josemaríje „Ljudske kreposti”.

Što znači provesti ljubav u djelo? Uvod u novi serijal o krepostima, nadahnut homilijom svetog Josemaríje „Ljudske kreposti”.

Sveti Pavao usporedio je kršćane sa sportašima usred natjecanja. Putovanje kroz sport, borbu i predanost, uz sv. Josemaríju, sv. Ivana Pavla II. i Djevicu Mariju – „predvodnicu” naše utrke – kao naše vodiče.

„Oplakujući sudbinu likova, zapravo oplakujemo sami sebe”, napisao je papa Franjo u svom pismu o književnosti i duhovnoj izgradnji. Od priča koje je pripovijedao Isus pa sve do suvremenog romana, ta je umjetnička forma oduvijek imala tajanstvenu moć nad nama.

Bog želi našu pomoć kako bi preobrazio svijet „iznutra” i priveo ga k sebi. Ali kako?

Već znate da vaš telefon i računi na društvenim mrežama utječu na vaš život, no kako vi utječete na digitalni svijet? Djelujete li pozitivno?

„Želiš li biti koristan, služi”, napisao je sveti Josemaría. Što to znači za kršćane koji žele ostaviti trag u svijetu? Kako izbjeći opasnost perfekcionizma?

„Zašto mi se ovo događa? Nije pošteno; nisam učinio ništa loše.” Uzrujamo se kad ne razumijemo uzrok bolesti i teško nam je osjećati da nema nikoga tko bi s nama podijelio našu patnju.

Dan koji traje samo 24 sata čini se pomalo nepraktičnim. Nikad nema dovoljno vremena za sve što morate ili želite obaviti, a poželite da možete pritisnuti tipku za pauzu kako biste uhvatili daha i smirili se. Odakle dolazi taj osjećaj žurbe? Ne postoji čarobno rješenje preko noći, no uvođenje malo reda u život čini veliku razliku.

Polarizacija ne počinje neslaganjem, već trenutkom kada drugu osobu prestanemo doživljavati kao nekoga s kim vrijedi razgovarati. U vremenu kada je lakše nekoga „otpisati” nego s njim razgovarati, kršćanin je pozvan na nešto teže, a istovremeno i oslobađajuće: održati vrata otvorenima, čak i onda kada druga osoba ne razmišlja poput mene.