Sveti Josemaría opisuje razboritost kao „mudrost srca”: razborito nastojanje oko dobra koje podrazumijeva odvajanje vremena za promišljanje, prepoznavanje trenutka kada treba zatražiti pomoć, suočavanje s izazovima bez straha, što skorije pretvaranje dobrih namjera u djela, preuzimanje odgovornosti za vlastite pogreške, potpuno posvećivanje brizi za druge i ljubljenje Božje volje (usp. Prijatelji Božji, br. 85–87). To je doista mnogo odlika za jednu jedinu krepost.

Razboritost nije najvažnija krepost – to mjesto pripada ljubavi (kršćanskoj ljubavi, caritasu) – ali ona prožima sve ostale. Sastoji se od razlučivanja onoga što je dobro i odabira najboljeg puta za njegovo postizanje.

Kada se tvoj prijatelj nađe u krizi, razboritost jača tvoju odlučnost da se brineš za njega i pomaže ti razlučiti što će mu u tom trenutku najviše pomoći: ozbiljan savjet ili vedro skretanje misli. Kada si ti taj koji prolazi kroz krizu, ona ti pomaže ugledati svjetlo na kraju tunela i krenuti prema njemu, na bilo koji način: puzeći, hodajući sigurnim korakom ili krećući se punom brzinom.

Otprilike u tri četvrtine romana David Copperfield pojavljuje se lik po imenu Annie; prijatelj iz djetinjstva pokušava je uvjeriti da je zaljubljena u njega, a ne u svog supruga. Ona priznaje da bi se možda bila udala za njega da nije upoznala čovjeka koji joj je sada suprug, no istovremeno priznaje da bi zajedno bili vrlo nesretni. „Kad ne bih imala nijednog drugog razloga za zahvalnost svom suprugu”, kaže ona, „bila bih mu zahvalna što me spasio od prvog pogrešnog poriva mog neobuzdanog srca” (45. poglavlje).

Izgovara te riječi nakon što je donijela nekoliko odluka koje odišu herojskom razboritošću – a koje ovdje nećemo nabrajati. Važno je da te riječi ostaju s Davidom (ne otkrivajući previše, recimo da je donosio važne odluke vođen neobuzdanim srcem) i služe kao dobro polazište za razmišljanje o konkretnim načinima rasta u razboritosti.

Neobuzdano srce suprotnost je mudrom srcu. Dva ključna koraka u prijelazu s prvoga na drugo jesu učenje slušanja – ponajprije Božjega glasa, ali i glasova osoba od povjerenja koje vam mogu pomoći u promišljanju o odlukama i potaknuti vas da ostanete osoba kakva želite biti – te prihvaćanje vlastitih pogrešaka.

Također uvelike pomaže ako se pri donošenju odluke najprije razmisli o tome što je ispravno, a tek potom o načinima svladavanja poteškoća povezanih s njezinim provođenjem. Kada je riječ o pitanjima ispravnoga i pogrešnoga, brizi za druge i ljubavi prema Bogu, činjenica da je nešto teško ne može biti presudan čimbenik.

Sveti Ivan, koji za sebe kaže da je učenik kojega je Isus ljubio, jedan je od zaštitnika formacije mladih u Opusu Dei jer se svim srcem posvetio nasljedovanju Isusa. Bio je najmlađi od apostola i jedini koji je stajao pod križem uz Mariju. I to je razboritost: uvidjeti što Bog želi i ne čekati ni trenutka prije nego što se ljubav pretoči u djelo.

Ukratko

• Definicija: Razboritost znači prepoznati što je ispravno i odabrati najbolji put za ostvarenje toga.
  
• Mladi sveci: Sveti Ivan – najmlađi apostol i jedini koji je stajao podno križa – pokazuje nam kako razboritost izgleda u praksi: prepoznati Božju volju i bez odlaganja djelovati iz ljubavi.
• Knjige i filmovi: U Davidu Copperfieldu Annie razmišlja o tome kako ju je suprug spasio od počinjenja ozbiljne pogreške uzrokovane „neobuzdanim srcem”. Nasuprot tome, mudro srce sluša, promišlja i duboko ljubi.
• Riječi svetog Josemaríje: „Razborit čovjek nije onaj koji nikada ne griješi, već onaj koji zna ispraviti svoje pogreške... Ne djeluje ishitreno niti s apsurdnom nepromišljenošću, no prihvaća rizike svojih odluka i ne odustaje od činjenja dobra iz straha da će pogriješiti.” (Prijatelji Božji, br. 88). 
• Praktični savjeti:
  
  • Odvojite vrijeme za promišljanje te slušajte Boga i ljude kojima vjerujete.
    
  • Bez odlaganja provedite u djelo svoje dobre namjere. Zašto čekati kad vas ljubav poziva?
  • Neka vam težina nekog zadatka ne bude razlog da ne učinite ono što je ispravno.
  • Priznajte svoje pogreške.