"On nas svakodnevno iščekuje u laboratoriju, u operacijskoj sali, u vojarnama, na sveučilištu, u tvornici, u radionici, na poljima, u domu, u nepreglednoj panorami rada." Sveti Josemaría
"On nas svakodnevno iščekuje u laboratoriju, u operacijskoj sali, u vojarnama, na sveučilištu, u tvornici, u radionici, na poljima, u domu, u nepreglednoj panorami rada."
Ne postoje dvije iste osobe. Ne postoje ni dva identična života. Opus Dei je svaka osoba koja utjelovljuje ovu karizmu, često ponavlja Prelat. “En Singular” raznolik je mozaik lica s pet kontinenata koji pričaju svoj život kroz susret s Djelom.
Cecilia je rođena u katoličkoj obitelji u Ontariju, Kanada. Vjera koju je primila u djetinjstvu donekle potječe od njezina pradjeda (engleskog intelektualca Malcolma Muggeridgea) i njegove neumorne potrage za istinom. Nasljeđe koje su Malcolm i njegova supruga Kitty ostavili svojoj obitelji bio je taj istraživački duh i predanost. U svom pozivu u Opusu Dei kao pomoćnica numerarija, Cecilia svojim profesionalnim radom nastoji učiniti ljude voljenima i cijenjenima te ih približiti Bogu.
Upoznali su prijatelje koji posjećuju centre Opusa Dei u Koreji i malo po malo ih je privukla vjera. Na uskrsnom bdijenju u bazilici svetog Petra u subotu navečer primljeni su u Katoličku Crkvu. Ovo su njihove priče.
Raquel Escudier, majka dvoje djece iz San Fernanda (Španjolska), tražila je mir i ravnotežu. Život joj se dramatično okrenuo kada joj je budistički svećenik rekao da treba ići na Misu svaki dan.
Na godišnjicu rođendana svetog Josemarije (9. siječnja 1902.) Ina Reyes-de Vera razmišlja o tome kako se obične materijalne stvari i svakodnevni život majke mogu pretvoriti u umjetnička djela.
Henri d’Anselme, poznat kao "čovjek s ruksakom" bio je u Bruxellesu prošlog travnja i naravno iskoristio je priliku posjetiti katedralu.
„Lako je imati vjere kad sve ide dobro. Ali kada nemate mogućnosti ništa promijeniti, tada se stvarno morate prepustiti u ruke nekog drugog." Svjedočanstvo je to Roberte i Enrica, dvoje Talijana s dojmljivom pričom.
Monick Tello je peruanska numerarija koji se prije sedamnaest godina preselila u Stockholm u Švedskoj. Piše o svom iskustvu na Svjetskom danu mladih u Lisabonu ovog ljeta i kako ju je nadahnuo Papin poziv da priznamo svoje korijene.
„Stvorili smo okruženje bez osuda (ili samo bezbrižno osuđivanje) u našem prijateljstvu." U ovoj seriji intervjua, parovi prijatelja iz različitih dijelova svijeta razgovaraju o tome kako su se upoznali, što cijene jedno kod drugoga i kako rješavaju svoje razlike.
“Rano 24. veljače čuli smo vijest da je Putin napao Ukrajinu. Razgovarala sam s Vovom, svojim udomljenim sinom, i na drugom kraju čula ove riječi od kojih sam drhtala: ‘Majko, ne želim umrijeti.’” Tako započinje svoju priču María José, iz Seville.
Dok Notre-Dame de Paris ponovno otvara svoja vrata ove nedjelje, 8. prosinca, Antonin, majstor klesar, razmišlja o dubokom iskustvu doprinosa obnovi ove kultne katedrale.
Malina se u vlastitoj obitelji naučila slagati s muslimanima, ateistima i kršćanima. "Moja je obitelj primjer mješavine kultura i religija koje postoje u mojoj zemlji, Maleziji", kaže ona. Otac joj je ateist, majka katolkinja, a sestre su prešle na Islam. Odlučila se krstiti u dobi od 16 godina. To je bio početak potrage koja će je na kraju dovesti do Opusa Dei kao pomoćnice numerarije.
Olamide Akinyede, magistra farmacije i trenerica košarke, govori o svojoj strasti podučavanja studenata i kako usklađuje sport i vjeru.
Larissa, koja je bila protestantkinja, imala je dečka katolika u Brazilu. Isprva je mislila da će se on obratiti (a on obrnuto). Došlo je vrijeme kada su se njihove razlike činile nerješivima. Ali Google je pomogao riješiti problem.
Jacinta iz Nigerije opisuje svoju borbu s ovisnosti o Instagramu i pomoć koju je primila iz djela svetog Josemarije.