• Svakodnevni novi početak

• Oslanjanje na Božju milost
• Okretanje Njemu, uzdanje u Njegovu pomoć

DANAS započinjemo vrijeme došašća – vrijeme iščekivanja, jer znamo da je Isusov dolazak blizu. Liturgija ove nedjelje poziva nas da razmislimo o svojim životima u svjetlu Gospodinova dolaska: „Podaj svojim vjernicima, svemogući Bože, nakanu da s dobrim djelima pođu u susret Kristu koji dolazi, kako bi, okupljeni njemu zdesna, zavrijedili baštiniti kraljevstvo nebesko”[1]. Cjelokupno naše postojanje, sa svakim pojedinim danom koji ga čini, vrijeme je iščekivanja onoga velikog dana kada će Isus doći da nas povede k sebi. Stoga nas, kao pripremu za taj susret, mudrost Crkve potiče da od Boga molimo veću želju za činjenjem dobra.

U današnjem evanđelju Gospodin nam putem usporedbe otkriva smisao našeg života: „Kao kad ono čovjek, polazeći na put, ostavi svoju kuću, a slugama svojim preda vlast, svakomu svoj posao, te zapovijedi vrataru da bdije” (Mk 13, 34). Baš kao što je taj čovjek povjerio svoje poslove slugama, tako je i Bog nama povjerio brigu za svoju kuću. Želi da se posvetimo brizi za Njegov narod i nastojimo sijati dobro u vlastitim životima i u svijetu koji nas okružuje. Jednoga dana – ne znamo kada – Gospodin će se vratiti. Kakvu ćemo samo radost unijeti u Kristovo srce kada toga dana iziđemo pred Njega! Dok taj trenutak ne dođe, želimo ostati budni jer ne znamo „kada će se gospodar kuće vratiti – hoće li to biti uvečer, ili o ponoći, ili za prvih pijetlova, ili ujutro” (Mk 13, 35).

Dok stojimo pred Isusom koji nas gleda s ljubavlju, možemo razmišljati o povjerenju koje nam Bog iskazuje uključujući nas u svoje poslanje. Ovo došašće pruža prikladnu priliku da razmotrimo zadaće koje nam je Gospodin povjerio i vidimo kako ih izvršavamo. Možda ćemo, uz zahvalnost za tolike radosti, uvidjeti da smo neke aspekte zanemarili. Danas možemo odlučiti početi iznova na tim područjima, slijedeći savjet koji je sveti Josemaría često davao: „Početi iznova? Da, početi iznova. Ja – a pretpostavljam i ti – počinjem iznova svakog dana, svakog sata; svaki put kad se kajem, počinjem iznova”[2].

"ŠTO  vama kažem, svima kažem: Bdijte!" (Mk 13, 37). Čini se da Gospodinov poticaj nosi ton pretjerane žurnosti. Pa ipak, nije li to istina? Život je kratak, vrijeme brzo prolazi i – s obzirom na užurban tempo kojim često živimo – može se dogoditi da određeni ključni aspekti našeg postojanja padnu u drugi plan. Gospodin želi biti s nama; želi da ga ne zaboravimo te nam se stoga uvijek iznova obraća. Poziv na bdjenje izraz je te Božje želje; to je način da nas se probudi ako smo duhovno klonuli ili ako nam pažnju odvlače brojne trenutne brige koje se čine važnijima. Isus nas poziva da ponovno prigrlimo ono što je bitno.

"Bdijte!" Gospodin nas s ljubavlju poziva da obnovimo svoju čežnju za svetošću i da se vratimo Bogu na sve potrebne načine. U drugom misnom čitanju sveti nas Pavao podsjeća da to djelo svetosti ne ovisi samo o našim vlastitim naporima ili odlučnosti: "Zahvaljujem svagda Bogu svojemu za vas zbog milosti Božje koja vam je dana u Kristu Isusu: u njemu se obogatiste u svemu – u svakoj riječi i u svakom znanju... tako da ne oskudijevate ni u jednom daru dok iščekujete objavljenje Gospodina našega Isusa Krista" (1 Kor 1, 4-7).

Božja nam je milost udijeljena. Njome smo obogaćeni. Isus nas poziva na zajedništvo i, što je izvanredno, nudi samoga sebe kao dar kako bismo mogli postići taj novi život. Dok se pripremamo – i izvana i iznutra – za rođenje Djeteta Isusa, možemo razmišljati o tim istinama. Gospodin nas želi ispuniti svojom milošću: svojom ljubavlju, milosrđem, nježnošću, poniznošću, snagom i mudrošću. Ovo vrijeme došašća – vrijeme iščekivanja – prilika je da se otvorimo toj milosti i prihvatimo je svim srcem. Na taj će način na vidjelo izaći naša najbolja verzija – ono najbolje u svakome od nas. Tu želju možemo izraziti Bogu riječima proroka Izaije: „Gospodine, ti si naš Otac; mi smo glina, ti si naš lončar, i svi smo mi djelo tvojih ruku” (Iz 64, 7).

NAŠ život je predivan Božji dar. Tijekom došašća – vremena posebne milosti – Crkva nas uvijek iznova podsjeća na tu istinu: tvoj je život veliko blago; Gospodin te obasipa darovima i želi tvoje postojanje učiniti nečim uistinu lijepim. Pogledaj to, duboko o tome razmisli: nije li vrijedno truda? Zar nisi iskusio da je Bog vrijedniji od onih drugih stvari koje guše ili umanjuju ljubav, koje uzrokuju bol i tjeskobu?

„U društvu koje se često previše usredotočuje na materijalno blagostanje, vjera nam pomaže podići pogled i otkriti pravu dimenziju našeg postojanja. Ako budemo nositelji Evanđelja, naš će put na ovoj zemlji biti plodonosan”[3]. Podizanje pogleda, ponovno otkrivanje istinske dimenzije naših života, ostavljanje trajnog traga i donošenje plodova tijekom našeg vremena na zemlji – to može biti izvrstan program za došašće. U nadi da će to postati stvarnost u svakome od nas, možemo moliti Gospodina riječima psalma: „Bože, obnovi nas; razvedri lice svoje i spasi nas” (Ps 80, 4).

Obraćenje je prije svega milost: ono je svjetlo za gledanje i snaga za htijenje. Želimo gledati Božje lice kako bi nas On spasio. Znamo da nas naši nedostaci i ograničenja ne određuju; naprotiv, naš se oslonac nalazi u beskrajnoj Božjoj moći. Gospodine, u Tebe polažemo svoje pouzdanje. To Mu moramo reći, jer Bog duboko poštuje našu slobodu i čeka da Mu dopustimo sudjelovati u našim životima. Ako Ga zamolimo, ako zatim poslušamo Njegov savjet i nastojimo ga provesti u djelo, ako najteže zadaće povjerimo Njegovim rukama dok marljivo izvršavamo one koje su nam nadohvat ruke, možemo biti sigurni da će nam On udijeliti svoje svjetlo i snagu. Tako će nas, kad se gospodar kuće vrati, zateći budne i pozorne, kako radimo na zadaći koju nam je povjerio kad je odlazio. Tada ćemo čuti riječi upućene nama, one koje su nekoć izišle iz Njegovih božanskih usta: "Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga!" (Mt 25, 23).

Znajući tko je naš Gospodin i slijedeći Njegov savjet da ostanemo budni, želimo očuvati to raspoloženje ljubavi, čak i onda kada nam dane povremeno obilježi umor. Računamo na Marijinu prisutnost: ona je živjela u budnom iščekivanju tijekom mjeseci Gospodinova začeća i razvoja u njezinoj utrobi te će znati kako nas održati budnima i radosnima – počinjući uvijek iznova kad god je to potrebno – sve do dolaska našega Isusa.

[1] Rimski misal, Prva nedjelja došašća, Zborna molitva.
[2] Sveti Josemaría, U razgovoru s Gospodinom (izvorno: En diálogo con el Señor), kritičko-povijesno izdanje, str. 143.
[3] Mons. Fernando Ocáriz, članak „Svjetlo za gledanje, snaga za htijenje” (Luz para ver, fuerza para querer), ABC, 18. rujna 2018.