• Radost zbog Marijina rođenja

• Božje remek-djelo

• Bog je uvijek vjeran svojim obećanjima

„RADOSNO SLAVIMO Rođenje Blažene Djevice Marije, jer iz nje je izišlo Sunce pravde, Krist, Bog naš."[1] Ovim se riječima otvara euharistijsko slavlje današnjega blagdana. Kao što zora navješćuje dolazak novoga dana, tako je rođenje Majke Božje „nada i zora spasenja".[2] Marijinim je rođenjem Otkupljenje već na pragu. Iz naraštaja u naraštaj pobožni su Izraelci iščekivali dolazak Mesijine Majke. Kako je prorokovao Mihej, čekali su rođenje „one koja ima roditi" (usp. Mih 5,2).

„Možda ćemo bolje razumjeti što rođenje naše Gospe znači za čovječanstvo ako razmotrimo položaj zatvorenika. Dani su mu dugi, beskrajni… Broji svaku minutu svoje posljednje noći u tamnici. I napokon se vrata otvaraju: došao je dugo iščekivani čas slobode! Te beskrajne minute, brojene jedna po jedna, podsjećaju nas na evanđeoski odlomak Isusova rodoslovlja. Imena se nižu jedno za drugim jednoličnim ritmom. Sve dok napokon ne dođe čas koji je Bog predvidio: to je punina vremena, početak svjetla, zora spasenja: ,Jakovu se rodi Josip, muž Marije, od koje se rodio Isus koji se zove Krist' (Mt 1,16)."[3]

Ovaj je marijanski blagdan poziv na radost. Kako pjeva psalmist: „nek' mi se srce raduje spasenju tvome!" (Ps 13,6). Spominjući se Marijina rođendana, jedan crkveni otac uzvikuje: „Neka sve stvorenje bude preplavljeno srećom i neka sve na svijetu i iznad svijeta slavi s radošću. Jer danas je sagrađeno svetište Stvoritelja svega, i stvorenje je, na nov i dostojanstveniji način, spremno primiti vrhovnoga Graditelja kao svoga gosta."[4]

MARIJA se rađa da bi, svojim velikodušnim fiat, postala Majkom Otkupitelja. Naša Gospa ima ključnu ulogu u Božjemu naumu otkupljenja čovječanstva. On je brižno, iz stoljeća u stoljeće, pripremao muževe i žene koji su činili njezinu lozu. Od trenutka Marijina začeća posvetio ju je na čudesan način, učinivši je „milosti punom" (usp. Lk 1,28). Naša se Gospa rađa bezgrešna po posebnoj Božjoj povlastici kako bi bila Majka Sina Božjega. Premda toga nitko oko nje nije svjestan, „ovo dijete, još maleno i krhko, jest ,žena' iz prvoga navještaja budućega otkupljenja, koju je Bog postavio nasuprot zmiji napasti (usp. Post 3,15)".[5]

Stoga, kako su sveci naglašavali kroz vjekove, možemo bez straha od pretjerivanja reći da je ova djevojčica remek-djelo Božjega stvaranja, najljepše od svih stvorenja. Sveti Ivan Damaščanski je rekao da je „danas, na zemlji, onaj koji je odvojio svod od voda i uzdigao ga uvis, stvorio nebo od zemaljske tvari, i to je nebo daleko božanskije i sjajnije od prvoga".[6]

Naša je Gospa stvorenje koje Bog najviše ljubi, vrata kroz koja on dolazi na ovaj svijet. No premda ju je Trojstvo predodredilo za izvršenje uzvišenoga poslanja, Bog je htio pričekati Marijin slobodan odgovor. Sveti Josemaría poziva nas da „razmotrimo uzvišeni trenutak kada arkanđeo Gabriel Djevici Mariji navješćuje naume Svevišnjega. Naša Majka sluša i postavlja pitanje kako bi bolje razumjela što Gospodin od nje traži. Zatim daje svoj čvrst odgovor: Fiat! Neka mi bude po tvojoj riječi! To je plod najbolje slobode od svih, slobode odlučivanja u korist Boga."[7]

UZ RADOST zbog Marijina rođenja, liturgija ističe i Božju providnosnu brigu za nas, kako u našemu osobnom životu, tako i kao dio Božjega naroda. „Ovaj nas blagdan podsjeća da je Bog vjeran svojim obećanjima i da je po Presvetoj Mariji htio nastaniti se među nama."[8] Rodoslovlje Isusa Krista koje čitamo u evanđelju nije puki popis imena koji, počevši od Abrahama, seže do Isusa. Ono, naprotiv, sadrži dublje značenje. U tome se popisu ističu svijetli likovi, osobito patrijarsi, koji su bili vjerni Božjemu glasu. No među tim imenima nalazimo i uznemirujuće priče, ljude koji su se ponašali sitničavo.

Tako ovaj odlomak još jednom jasno pokazuje ono što nam je rekao sveti Josemaría: „kao što ljudi pišu perom, tako Bog piše nogom od stola, da bi se vidjelo da je on taj koji piše: da je to nešto nevjerojatno, čudesno."[9] Naši „uspjesi i neuspjesi", rekao je Benedikt XVI., „pokazuju nam da Bog može pisati ravno i po krivim crtama naše povijesti. Bog nam ostavlja slobodu, a ipak u našim neuspjesima uvijek može pronaći nove putove za svoju ljubav. Bog ne zakazuje. Stoga je ovo rodoslovlje jamstvo Božje vjernosti; jamstvo da Bog ne dopušta da padnemo, i poziv da svoj život uvijek iznova usmjeravamo prema njemu, da uvijek iznova hodimo prema Kristu."[10]

Kad promatramo Mariju, vidimo uzor koji nam je dao sam Bog. U litanijama Krunice zazivamo je naslovima „Djevice vjerna" i „Uzroče naše radosti". Možemo na njezin rođendan zamoliti Mariju da nam pomogne da uvijek budemo radosni, bivajući svakoga dana vjerni uvijek novim Božjim naumima.

[1] Ulazna pjesma.
[2] Popričesna molitva.
[3] Joseph Ratzinger, Tražiti Božje lice: Razmatranja za crkvenu godinu.
[4] Sveti Andrija Kretski, Govor 1, PG 97, 806-810.
[5] Sveti Ivan Pavao II., Homilija, 8. rujna 1980.
[6] Sveti Ivan Damaščanski, Homilija o Rođenju Marijinu, PG 96, 661.
[7] Sveti Josemaría, Prijatelji Božji, br. 25.
[8] Franjo, Opća audijencija, 8. rujna 2021.
[9] Sveti Josemaría, Razmatranje, 2. listopada 1962.
[10] Benedikt XVI., Homilija, 8. rujna 2007.