• Bog ulazi u naš dom
• Gospodin nas oslobađa
• Dobrota koja se prirodno širi

ISUS je tek nedavno počeo propovijedati, a glas o Njemu proširio se cijelim krajem. Možda je zato čovjek opsjednut đavlom izazvao Gospodina u sinagogi u Kafarnaumu (usp. Lk 4, 31-37). Petar je zacijelo bio zadivljen snagom Učitelja, čiji je nauk dirao njegovo srce i privlačio ga. Krist je govorio tako da su Ga svi razumjeli. A svoje je riječi popraćao djelima koja su ih potvrđivala i davala im veći autoritet. Snažnim riječima: »Umukni i iziđi iz njega!« (Lk 4, 35) Isus izgoni zloduha iz toga čovjeka.

Zatim Isus, »ustavši iz sinagoge, uđe u kuću Šimunovu« (Lk 4, 38). Ondje Petar, koji je upravo bio svjedokom čuda, moli Krista da ozdravi njegovu punicu, koju je »mučila velika ognjica« (Lk 4, 38). Isus je to rado učinio, ne dajući se smesti time što je bila subota. I kao s nečistim duhom kojega je upravo izgnao, dovoljne su same Njegove riječi da otjeraju ognjicu. Petrova punica smjesta je ustala te ih je posluživala (usp. Lk 4, 39).

Kada primamo Gospodina u pričesti, Isus ulazi u naš dom kao što je ušao u Petrov. I u tim Mu trenucima, poput apostola, možemo povjeriti ono što nam leži na srcu: svoje brige, snove, dvojbe, žalosti... Zapravo, Bog nam je uvijek spreman pomoći i prije nego što Ga zamolimo. Ali On želi da Mu pristupimo, da Mu otvorimo svoje srce i da svoje potrebe položimo u Njegove ruke. »Ako vidiš da, iz bilo kojeg razloga, ne uspijevaš, prepusti se Njemu i reci: Gospodine, imam povjerenja u Tebe, prepuštam se Tebi, a Ti pomozi mojoj slabosti! I s punim povjerenjem, ponovi Mu: pogledaj me, Isuse, prljava sam krpa; iskustvo mog života žalosno je, ne zaslužujem biti tvoje dijete. Reci Mu to…, i puno Mu puta reci. Njegov glas neće kasniti: “Ne timeas!” – ne boj se!; ili: “Surge et ambula!” – ustani i hodi!«^[1]

U EVANĐELJU svetoga Luke prvi put vidimo nešto što će biti stalnica Učiteljeva javnoga života. Premda Ga mnogi mole da iscijeli njihova tijela, Isus se ne zaustavlja na tome. Krist liječi njihove najteže bolesti: one duše. Kao što će učiniti i drugom prigodom, uzetomu koji je kroz krov kuće spušten pred Njega najprije kaže: »Čovječe, otpušteni su ti grijesi!« (Lk 5, 20). A tek će potom dodati: »ustani, uzmi nosiljku i idi kući!« (Lk 5, 24).

»O zalazu sunca svi koji su imali bolesnike od raznih bolesti dovedoše ih k njemu. A on bi na svakoga od njih stavljao ruke i ozdravljao ih« (Lk 4, 40). Isus zna da se kraljevstvo koje dolazi uspostaviti treba ukorijeniti u dušama ljudi. Zato »priprema tlo« i oslobađa ih kako od tjelesnih tako i od duhovnih bolesti. »A iz mnogih su izlazili i zlodusi vičući: ›Ti si Sin Božji!‹« (Lk 4, 41). »Evangelizatorska zajednica zna da je Gospodin preuzeo inicijativu, da nas je On prvi ljubio (usp. 1 Iv 4, 19), pa stoga možemo ići naprijed, odvažno preuzeti inicijativu, ići drugima ususret, tražiti one koji su se udaljili, stajati na raskrižjima i primati odbačene. Takva zajednica gaji neiscrpnu želju iskazivati milosrđe, plod vlastitoga iskustva beskrajnoga milosrđa Očeva.«^[2]

I mi možemo pristupiti Gospodinu sa željom da iz naše duše iščupa sve što bi nas moglo od Njega odvojiti. Kao što je napisao sveti Josemaría: »Moli Oca, Sina i Duha Svetoga, i svoju Majku, da ti pomognu da se spoznaš i oplačeš sve prljavštine koje te priječe i koje su ostavile - jao - tolike naslage… - A ujedno, i bez da se udaljiš od takva razmišljanja, reci mu: daj mi, Isuse, takvu Ljubav da bude vatra pročišćenja, u kojoj će se moja bijedna put, moje bijedno srce, moja bijedna duša, moje bijedno tijelo istrošiti, očistivši se od svih zemaljskih ništavosti...Zatim, moje već ispražnjeno ja, ispuni sobom: da se ni na šta zemaljsko ne navežem; da me uvijek Ljubav sačuva.«^[3]

ISUS je ustao vrlo rano da moli. Njegovo lice odražava ne samo ljubav koja Ga vodi da iscjeljuje sve koji Mu dolaze, nego i snagu koja Ga potiče da nastavi širiti Radosnu vijest. Stoga, kada su Ga neki iz mnoštva pokušali zadržati da ne ode, Krist je odgovorio: »I drugim gradovima treba da navješćujem evanđelje o kraljevstvu Božjem. Jer za to sam poslan« (Lk 4, 43).

Isus želi doprijeti do više duša. Njegova želja da Kraljevstvo donese cijelom čovječanstvu vodi Ga da propovijeda po svim sinagogama u Judeji. Prije uzašašća Gospodin će svojim učenicima dati ovaj nalog: da se u Njegovo ime propovijeda obraćenje za oproštenje grijeha na svim mjestima, počevši od Jeruzalema. Sve što su apostoli vidjeli i čuli tijekom godina provedenih s Kristom treba podijeliti s cijelim čovječanstvom. »Dobro uvijek teži širenju. Svako autentično iskustvo istine i dobrote po samoj svojoj naravi teži rastu u nama, i svaka osoba koja je iskusila duboko oslobođenje postaje osjetljivija za potrebe drugih. Šireći se, dobro se ukorjenjuje i razvija.«^[4]

Apostoli su prvi pronijeli vijest o onome što je Isus učinio za cijelo čovječanstvo. A danas Isus želi da mi, Njegovi učenici, nastavimo to poslanje. »›Oganj dođoh baciti na zemlju pa što hoću ako je već planuo!‹ Približili smo se ognju ljubavi Božje. Dopustimo da taj oganj zapali naše živote. Njegujmo želju da taj božanski oganj proširimo po cijelome svijetu, obznanjujući ga svim ljudima oko nas, kako bi i oni iskusili Kristov mir i u njemu našli sreću.«^[5] Možemo se uteći zagovoru Djevice Marije, moleći da »radost Evanđelja dopre do svih krajeva zemlje, rasvjetljujući i rubove našega svijeta«.^[6]

^[1] Sveti Josemaría, Kovačnica, br. 287.

^[2] Franjo, Evangelii gaudium, br. 24.

^[3] Sveti Josemaría, Kovačnica, br. 41.

^[4] Franjo, Evangelii gaudium, br. 9.

^[5] Sveti Josemaría, Susret s Kristom, br. 170.

^[6] Franjo, Evangelii gaudium, br. 288.