Suradnici Opusa Dei

Posao iz snova možda vas neće usrećiti. A ni obavljanje posla tek toliko da se zadovolji minimum možda nije rješenje. Možda već godinama postavljamo pogrešno pitanje: nije riječ samo o tome što ću postići svojim radom, već o tome tko ću postati dok ga obavljam. Jer usred rokova, sastanaka, bilješki i ispita ulog je mnogo veći: učiti voljeti, služiti i dopustiti Bogu da nas posveti.

Čini se da ste vi ti koji poučavate. No, pitajte bilo kojeg vjeroučitelja i reći će vam: na kraju vi uvijek najviše naučite.

Jedan od najintenzivnijih trenutaka u Evanđelju odvija se u Betaniji. Isusov odgovor na Lazarovu smrt pokazuje da nas istinsko prijateljstvo ne pošteđuje boli. Ono tu bol, naprotiv, preobražava u život.

Studiranje i rad zauzimaju veći dio naših života, čak i u danima kada za to nemamo volje ili kada rezultati izostaju. „Sve je važno” (Everything Counts) novi je serijal koji istražuje kako obveze, rokovi, umor, pa čak i alati umjetne inteligencije mogu postati put služenja drugima, oblikovanja svijeta oko nas i susreta s Bogom u svakodnevici. Za početak: što znači raditi onako kako Bog radi.

Biti slobodan nije samo pravo; to podrazumijeva odgovornost koja bi kršćane trebala potaknuti na uključivanje u društvena pitanja te na pridonošenje raznolikim rješenjima za probleme svakog razdoblja. Objavljujemo članak o slobodi i društvenoj odgovornosti kršćanina.

Na ovaj ili onaj način, svi težimo priznanju i u tome nema ničeg lošeg. No, priznanje brzo bljesne i izblijedi. Što kad bi postojao sjaj koji ne ovisi o tome promatra li nas itko – a koji pritom ostavlja trag?

„Sve je važno” serijal je koji istražuje kako zadaci, rokovi, umor, pa čak i alati umjetne inteligencije mogu postati put služenja drugima, oblikovanja svijeta oko nas i susreta s Bogom u svakodnevici. Ovoga puta: kako doista uživati ​​u učenju i koja motivacija čini taj trud vrijednim.

Film je „mjesto susreta želja, sjećanja i pitanja”, rekao nam je papa Lav XIV. Ovdje dijelimo nekoliko ideja kako vrijeme provedeno pred ekranima pretvoriti u istinske trenutke promišljanja.

Ovaj niz članaka zaključujemo pozivom na otkrivanje ljepote svakodnevice: da spoznamo kako predmeti kojima se služimo u svakodnevnom životu odjekuju u našem unutarnjem životu; da se poslužimo „ljudskim umijećima” koja bude srce ako ono postane rastreseno; te da otkrijemo važnost oblika u oblikovanju našega svijeta na kršćanskiji – a time i ljepši – način.

Smrt, bolest, ozljeda. To su zastrašujuće riječi, no u nekom trenutku života otkrivamo da su one dio svačije priče. Kako starimo, sve češće viđamo ljude koji pod svaku cijenu pokušavaju izbjeći bol. No, što se događa kada se prijatelj – netko tko vam je blizak – suoči s boli u bilo kojem njezinu obliku?

Ovaj običaj, koji vuče korijene iz drevne crkvene tradicije, a u Djelu je tijekom rata poprimio svoj poseban oblik, izražava želju da svaki dan završimo obraćanjem Mariji, usmjeravajući srce prema onome što je uistinu važno te podupirući svoju braću i sestre u nastojanju da žive čistoću.

Kako nas slijepac može naučiti gledati? Isus bira nekoga koga ne očekujemo: čovjeka kojeg je društvo odbacilo – bezimena čovjeka – koji nikada nije vidio izlazak sunca, lice svoje majke ni Hram. Pa ipak, upravo nas on danas može naučiti ponovno otkriti ljepotu u najjednostavnijim stvarima i, putem nje, doprijeti do Kristova srca.