Jeste li čuli vic o nestrpljenju? Jednom davno živio je čovjek koji je molio Boga da mu podari strpljivost.

Nekoliko minuta kasnije, zamolio je Boga da požuri i podari mu je. Kad pomislimo na strpljivost, možda nam na pamet padnu sveta Monika i njezin sin u mladosti – budući sveti Augustin. Kako je samo patilo srce svete Monike dok je gledala sina kako vodi život koji ga sve više udaljava od toplog sjaja ljubavi Boga Oca! Mnogi se od nas mogu poistovjetiti s njom kada pomislimo na prijatelje i članove obitelji za koje molimo, nadajući se da će prihvatiti svoje mjesto djece Božje.

Pomislite na sve vrline koje čovjek posjeduje: strastvenu predanost nekom cilju, divan smisao za humor, veliku emocionalnu dubinu ili dar prepoznavanja tuđih potreba. Kakav bi to dar bio kada bi se te vrline stavile u službu nadahnuća Duha Svetoga! Može biti obeshrabrujuće kada se one ne koriste na taj način.

Možemo moliti za ono što je sveti Josemaría nazivao „svetim nestrpljenjem”. Ovo je molitva koju sam sastavio kako bih molio za pomoć u življenju kreposti hodanja Božjim korakom:

Neka nas naše sveto nestrpljenje učini nesposobnima čekati ijedan trenutak dulje od vremena koje je odredio Duh Sveti. 

Neka nas Duh zatekne na pragu kad dođe, kako bismo odmah mogli prionuti na djelo na koje smo pozvani.

Neka strpljivost koju smo njegovali dok su se vrata pred nama zatvarala – a činilo se da se ništa ne kreće u pravom smjeru – posluži kao gorivo za vatru kojom nas Krist preobražava u svoja oruđa djelovanja.

Neka nas Gospodin poštedi iskušavanja tuđeg strpljenja sebičnim ili neodgovornim ponašanjem. Umjesto toga, neka olakšavamo teret onima oko nas.

Neka nikada ne zaboravim strpljivost koju Bog ima prema meni! Neka ona bude izvor iz kojeg crpim snagu da budem strpljiv prema drugima.

Neka nikada sasvim ne izgubim strpljenje. A ako ga i izgubim – što je moguće s obzirom na moju krhkost – neka to bude samo na trenutak, prije nego što me Bog podigne da pokušam ponovno. Neka nikada ne okrenem leđa slici Krista prisutnoj u svakom životu na koji naiđem na svom putu.

Roman Povratak u Brideshead (Brideshead Revisited) Evelyn Waugha bavi se pouzdanjem u Božje vrijeme i strpljenjem dok iščekujemo božansku milost. Priča prati različite likove i oslikava kretanja njihovih srdaca dok se udaljavaju od Boga te se, naposljetku, Njemu približavaju. U jednom od najupečatljivijih trenutaka knjiga upućuje na serijal o velečasnom Brownu autora G. K. Chestertona spominjanjem „povlačenja za nit”. Riječ je o zanimljivom suprotstavljanju koje priziva ideju o „dugoročnom procesu” našeg duhovnog razvoja, a istovremeno nas podsjeća na to da Bog to djelo može ostvariti trenutačno. S jedne strane, Božje vrijeme nije naše vrijeme, stoga moramo biti strpljivi. S druge strane, nikada ne smijemo prestati moliti da se promjena dogodi sada... što je prije moguće!

Ukratko

• Definicija: Strpljivost znači koračati Božjim tempom i pouzdavati se u Njegovo vrijeme.
  

• Sveci: Sveta Monika pokazuje nam duboku, postojanu ljubav majke koja nikada nije prestala moliti, čak ni onda kada se činilo da je njezin mladi sin, sveti Augustin, daleko od Boga. Njezina je strpljivost s vremenom urodila plodom, a njezina nada nikada nije presušila.
  
• Knjige i filmovi: Povratak u Brideshead pokazuje nam koliko se sporo srca mogu okrenuti prema Bogu. U duhovnom smislu igramo „igru na duge staze”, znajući da nam Bog u svakom trenutku može udijeliti milost rasta.
  
• Od svetog Josemaríje: Zar ne da biste rado vikali mladeži koja vrvi oko vas: Lude! Pustite te svjetovne stvari koje umanjuju srce… i koje ga mnogo puta ponižavaju… Pustite to i pođite s nama za Ljubavlju? (Put, br. 790).