Razmatranje: petak 34. tjedan kroz godinu

Razmišljanja koja nam mogu pomoći u molitvi tijekom trideset četvrtoga tjedna kroz godinu. Teme su: Isusove nas riječi mijenjaju; Sveto pismo; evanđelje je uvijek novo.

    • Isusove nas riječi mijenjaju

    • Sveto pismo

    • Evanđelje je uvijek novo


    OVOGA PETKA, posljednjega petka kroz godinu, Isus u evanđelju kaže: »Nebo će i zemlja uminuti, ali moje riječi ne, neće uminuti« (Lk 21, 33). Premda je govorio izravno o proroštvu razorenja Jeruzalema, koje se dogodilo nekoliko godina poslije, riječ Božja dotiče nas svaki put kada je čujemo u molitvi, u liturgiji, u čitanju Svetoga pisma... Ako se ne opiremo, Njegove nas riječi postupno preobražavaju iznutra; one ne prolaze a da ne mijenjaju stvari. »I reče Bog: ‚Neka bude svjetlost!’ I bi svjetlost«, kažu nam prvi retci Knjige Postanka (Post 1, 3).

    Sveti Josemaría, koji je pomno razmatrao Kristov život, rekao je: „Za svakoga ima riječ, svima otvara svoje preslatke usne; i poučava ih, prenosi im nauk, donosi im vijesti radosti i nade, tom čudesnom, jedinstvenom činjenicom Boga koji živi zajedno s ljudima. Katkad im govori iz lađice, dok sjede na obali; katkad na gori, da ga sve mnoštvo dobro čuje; katkad usred buke gozbe, u tišini doma, hodajući među usjevima, sjedeći pod maslinama. Obraća se svakome prema onome što svatko može razumjeti: i navodi primjere mreža i riba za ribarski svijet; sjemena i vinograda za one koji obrađuju zemlju; domaćici će govoriti o izgubljenoj drahmi; Samarijanki, uzimajući prigodu od vode koju žena dolazi zahvatiti na Jakovljevu zdencu.”[1]

    Isusove riječi neće uminuti jer uvijek pronalaze konkretan put do dubine svakoga od nas. “Vjerujem u svemu Kristu Bogu svom, istine nad ovom nema istinom”, molimo u himnu Adoro te devote, jer Krist je sam Istina.


    BOG ODABIRE biti nam blizu na mnoge načine. Jedan je od njih Sveto pismo: „Riječ Božja omogućuje nam da dotaknemo tu blizinu, jer — kako nam kaže Ponovljeni zakon — ona nam nije daleko, blizu je našem srcu (usp. 30, 14). Ona je protulijek našem strahu da se sami moramo nositi sa životom. [...] Božja riječ ulijeva taj mir, ali nas ne ostavlja na miru. Ona je riječ utjehe, ali i poziv na obraćenje. ‚Obratite se’, kaže Isus odmah nakon što je navijestio Božju blizinu. Jer, zahvaljujući Njegovoj blizini, više se ne možemo udaljavati od Boga i od drugih. Prošlo je vrijeme u kojem smo mogli živjeti misleći samo na sebe. To nije kršćanski, jer tko iskusi Božju blizinu, ne može zanemarivati svoje bližnje niti se prema njima odnositi ravnodušno. Tko sluša Božju riječ, neprestano se podsjeća da život nije u tome da se ogradimo od drugih, nego da ih susrećemo u ime Boga koji nam je blizu.”[2]

    Čitanje Svetoga pisma ujedno je blizina Bogu i blizina drugima: ono što čitamo preobražava nas i približava onima oko nas. „Kad otvaraš Sveto evanđelje, misli da ono o čemu se tamo pripovijeda – Kristova djela i riječi – ne moraš samo znati, nego i živjeti. Sve, svaki odlomak koji se tamo nalazi, bio je prikupljen, pojedinost po pojedinost, da bi ga ti utjelovio u određenim okolnostima svog postojanja. - Gospodin je nas katolike pozvao da ga izbliza slijedimo i, u ovoj Svetoj Riječi, pronaći ćeš Život Isusov; no, osim toga, trebaš ondje pronaći i svoj život. I ti ćeš, pun ljubavi, naučiti pitati kao Apostol: “Gospodine, što želiš da učinim?…” – Volju Božju! - čut ćeš odlučno u svom srcu. Uzmi, dakle, evanđelje svakog dana, i čitaj ga i živi ga kao konačno pravilo. Tako su radili sveci.”[3]


    „KAO ŠTO piše sv. Irenej: ‚Krist je svojim dolaskom donio sa sobom svu novost.’ Tom novošću On uvijek može obnoviti naš život i naše zajednice; [kršćanska poruka] nikada neće ostarjeti. Isus može probiti i učmale kategorije u koje bismo Ga htjeli zatvoriti te nas neprestano zadivljuje svojom božanskom kreativnošću. Kad god se potrudimo vratiti na izvor i iznova zadobiti izvornu svježinu evanđelja, pojavljuju se novi putovi, otvaraju se nove staze kreativnosti, s različitim oblicima izražavanja, rječitijim znakovima i riječima novoga značenja za današnji svijet. Svaki je oblik autentične evangelizacije uvijek ‚nov’.”[4]

    Duh Sveti, Tješitelj kojega je Isus obećao slati sve do svršetka vremena (usp. Iv 15, 26), govori u Svetome pismu. Iste istine koje Bog pobuđuje u našim srcima objavljene su u Pismima. „Riječ Božja doista nam nije neprijateljska; ona ne guši naše istinske želje, nego ih rasvjetljuje, pročišćava i privodi ispunjenju. Kako je važno da naše vrijeme otkrije kako jedino Bog odgovara na čežnju prisutnu u srcu svakoga čovjeka!”[5]

    Čitanje evanđelja vodi nas novim putovima i, zajedno s Isusom, produbljuje naše razumijevanje toga tko smo uistinu: djeca istoga Oca. Marija nas prati na tom putu. Premda bismo, kako je rekao sveti Ivan Pavao II., „željeli obilnija pisana svjedočanstva koja bi nam pomogla bolje upoznati Isusovu Majku”[6], imamo nekoliko izvještaja o Kristovu djetinjstvu i odlomke koji pokazuju Marijino mjesto u kršćanskoj zajednici. Dopustimo joj da nas prati u našem čitanju Svetoga pisma.


    [1] Sveti Josemaría, Pismo 4, br. 2.

    [2] Franjo, homilija, 24. siječnja 2021.

    [3] Sveti Josemaría, Kovačnica, br. 754.

    [4] Franjo, Evangelii gaudium, br. 11.

    [5] Benedikt XVI., Verbum Domini, br. 23.

    [6] Sveti Ivan Pavao II., audijencija, 8. studenoga 1995.