Razmatranje: petak 33. tjedan kroz godinu

Nekoliko razmišljanja koja nam mogu pomoći u molitvi tijekom trideset trećega tjedna kroz godinu. Teme su: čišćenje hrama za molitvu; Crkva je hram za svijet; s Kristom smo živo kamenje Crkve.

  • Čišćenje hrama za molitvu
  • Crkva je hram za svijet
  • S Kristom smo živo kamenje Crkve

KAD BI boravio u Jeruzalemu, Isus je svakoga dana naučavao u Hramu. Hram je bio mjesto susreta s Bogom po molitvi i žrtvama; bio je simbol Gospodinove zaštite, Njegove prisutnosti i Njegove trajne spremnosti da sluša svoj narod i pomogne onima koji su pred Njega donosili svoje potrebe. Bog je htio prebivati među ljudima kako bi ljudi mogli pronaći Boga.

Isus je onamo odlazio u pratnji apostola, s radošću Sina koji ide moliti u kuću svoga Oca. No ozračje ondje nije uvijek pogodovalo molitvi. Žrtve propisane Zakonom dovele su do dinamike zbog koje je Hram — osobito njegovo veliko predvorje — više nalikovao mjestu trgovine. Nije teško zamisliti viku i komešanje ljudi i životinja.

Tijekom jednoga od tih pohoda Isus »stane izgoniti prodavače«, govoreći im: »Pisano je: Dom moj bit će Dom molitve« (Lk 19, 45–46). Prizor je zacijelo bio upečatljiv za one koji su mu svjedočili. Zamišljajući ga sada, možemo se sjetiti da smo i mi „hramovi Duha Svetoga: ja sam hram; Duh Božji je u meni [...]. I mi se moramo neprestano čistiti jer smo grešnici. Čistimo se molitvom, pokorom, sakramentom pomirenja i Euharistijom.“[1]


HRAM u kojem Bog prebiva nije samo građevina sazdana ljudskim rukama. U konačnici, hram je Tijelo Kristovo, a to je Crkva. Crkva je mjesto Božje prisutnosti. „Upravo je to bilo predoznačeno u drevnome Hramu, a snagom Duha Svetoga ostvareno u Crkvi: Crkva je ‘dom Božji’ [...]. Zapitajmo se: gdje možemo susresti Boga? Gdje možemo po Kristu ući u zajedništvo s Njime? Gdje možemo naći svjetlo Duha Svetoga koje će obasjati naš život? Odgovor je: u narodu Božjem, među nama koji smo Crkva.“[2]

Doista, ljudi mogu „zamračiti svijetlo lice Crkve“,[3] jer premda je ona narod koji je Krist posvetio, sastavljena je od krhkih stvorenja. Sveti Josemaría istaknuo je da „to prividno proturječje označava jedan vid otajstva Crkve. Crkva, koja je božanska, ujedno je i ljudska, jer sastoji se od ljudi, a ljudi imaju svoje mane [...]. Naš Gospodin Isus Krist, koji je utemeljio svetu Crkvu, očekuje od članova ovoga naroda da neprestano teže stjecanju svetosti. [...] I u Kristovoj se zaručnici u isto vrijeme vide i čudesnost puta spasenja i bijede onih koji tim putem idu.“[4] U životu svakoga kršćanina Crkva je hram za cijeli svijet. Zato, uz Božju pomoć, želimo što jasnije i prozirnije pokazivati Božju prisutnost u sebi.


KRISTOVA CRKVA sazdana je od »živoga kamenja« (1 Pt 2, 5), od kojega je prvi Isus — Kamen živi, »što ga, istina, ljudi odbaciše, ali je u očima Božjim izabran, dragocjen« (1 Pt 2, 4). Istodobno, svaki je krštenik živi kamen koji se ugrađuje »u duhovni Dom za sveto svećenstvo da prinosite žrtve duhovne, ugodne Bogu po Isusu Kristu« (1 Pt 2, 5). Dugotrajni obredi ili žrtvovanje životinja više nisu potrebni. Prinos koji Bog očekuje ponajprije je svakodnevno predanje našega života, sjedinjeno s Kristovim: to su „svete žrtve, čisti prinos“[5] koje Bog želi, prinos Njemu ugodan.

Bog želi da hram našega srca bude, kako je rekao sv. Ambrozije, „ne kuća trgovaca, nego kuća svetosti“.[6] Čišćenjem Hrama Isus nas poziva da očistimo svoje nakane kako bi naše traženje Boga bilo što iskrenije. Da bi naše srce postalo dom molitve, moramo se povući od buke i vreve te pronaći trenutke unutarnje tišine u kojima možemo promatrati Isusa. Velike se stvari događaju u tišini, premda neprimjetno; velike promjene u našim životima i u našoj okolini.

To izražava himan iz današnjega časoslova: „Svako mjesto kamo kršćanin pođe / nije osamljeno, nego ispunjeno ljubavlju, / jer on cijelu Crkvu / nosi u svome srcu. / I uvijek govori ‘mi’, / čak i kada kaže ‘ja’.“ Marija je u središtu onoga „mi“ Crkve; ona je hram Duha Svetoga i Majka Crkve. Ona za nas posreduje da naš život bude svakim danom sve svetiji i sretniji, kako bismo bili što bolje živo kamenje Hrama koji je njezin Sin.


[1] Franjo, homilija, 22. studenoga 2013.

[2] Franjo, audijencija, 26. lipnja 2013.

[3] Sveti Josemaría, Vjernost Crkvi, br. 2.

[4] Isto, br. 23.

[5] Rimski kanon, Prva euharistijska molitva.

[6] Sv. Ambrozije, komentar ovoga odlomka u Catena aurea.