Razmatranje: četvrtak 32. tjedan kroz godinu

Nekoliko razmišljanja koja nam mogu pomoći u molitvi tijekom trideset drugoga tjedna kroz godinu. Teme su: kraljevstvo je Božje u nama; ostati sjedinjeni s trsom da bismo donosili rod; Bog kraljuje u našim odnosima s drugima.


  • Kraljevstvo je Božje u nama
  • Ostati sjedinjeni s trsom da bismo donosili rod
  • Bog kraljuje u našim odnosima s drugima

U EVANĐELJU današnje mise neki farizeji pitaju Isusa kada će doći kraljevstvo Božje. Oni misle da će Mesijin dolazak biti popraćen čudesnim znakovima i da će oni koji Mu se protive biti kažnjeni. Kristov bi ih odgovor zacijelo zbunio: »Kraljevstvo Božje ne dolazi primjetljivo. Niti će se moći kazati: ‘Evo ga ovdje!’ ili: ‘Eno ga ondje!’ Ta evo – kraljevstvo je Božje među vama!« (Lk 17, 20-21).

Isus, koji se rodio u tišini Betlehema i trideset godina živio kao običan stanovnik Palestine, uspostavlja svoje kraljevstvo na zemlji s istom nenametljivošću koja je obilježila Njegov zemaljski život. »Ono što čovjeka čini kršćaninom nisu toliko vanjske okolnosti njegova života koliko stav njegova srca«, kaže sveti Josemaría;[1] otvorenost Bogu uspostavlja novi red i mir u našim srcima.

Razmišljati o kraljevstvu Božjem znači ponajprije promišljati o načinima na koje možemo pronaći Boga u svojem svakodnevnom životu: u obitelji, na poslu i u malim stvarima svakoga dana. Otkupljenje ne dopire do nas izvanjskim ljudskim strategijama, nego u prisnosti naših srdaca. »Kada je Krist počeo propovijedati na zemlji«, nastavlja sveti Josemaría, »nije iznio politički program. Rekao je: ‘Obratite se, jer približilo se kraljevstvo Božje.’ Svojim je učenicima povjerio da naviještaju tu radosnu vijest i naučio ih moliti za dolazak Kraljevstva. Kraljevstvo Božje i njegova pravednost – svet život: to je ono što moramo najprije tražiti, to je jedino uistinu potrebno.«[2]


»JA SAM trs, vi loze«, govori Isus. »Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda« (Iv 15, 5). Ove riječi, koje Crkva izgovara prije evanđelja u današnjoj misi, pomažu nam nastaviti razmatranje o uspostavi kraljevstva Božjega u našoj duši i, odatle, u svijetu oko nas. Ostati sjedinjeni s Kristom, trsom, u svakom trenutku i u svim okolnostima, svakoga dana, svakoga sata, bilo lako ili teško – uzbudljiv je i plodonosan ideal.

Kako Bog uspostavlja svoje kraljevstvo u mojem radu? Možemo si postaviti to pitanje ispitujući djelatnost koja zauzima najveći dio našega vremena, djelatnost koja preobražava svijet i koja je »tvar« našega posvećenja, kako je učio sveti Josemaría. Možda ćemo zamijetiti mnogo toga što u načinu na koji radimo možemo popraviti: sabranost, dobro raspoloženje, misao na druge… Moguće je i da radimo mnogo i dobro, ali gotovo isključivo misleći na sebe, umjesto da radimo iz ljubavi prema Bogu i kako bismo služili drugima.

Konkretan način da odmjerimo koliko Bog kraljuje u nama jest ispitati kako se brinemo za svoj duhovni plan života, za vrijeme koje posvećujemo svetoj misi, mislenoj ili usmenoj molitvi, čitanju Biblije i duhovnoga štiva… Ako je prvi prioritet našega svakodnevnog života želja za suradnjom u otkupljenju svijeta, naši će trenuci molitve dolaziti na prvo mjesto, jer nam pomažu biti kvasac u tijestu, sol u svijetu. Dakako, mogu iskrsnuti nepredviđene okolnosti i katkad nemamo drugoga izbora nego promijeniti svoje planove. Ipak, svoja djela pobožnosti ne bismo smjeli ostavljati po strani zbog malih neugodnosti. Kraljevstvo Božje dopire do nas i do onih oko nas samo ako smo trajno sjedinjeni s pravim trsom.


KRALJEVSTVO BOŽJE tiho se gradi u našim odnosima s drugima, osobito u vlastitoj obitelji. Kod kuće možemo neprestano vježbati krjeposti koje zajednički život donosi: dobro raspoloženje, odricanje od vlastite važnosti, srdačnost, suosjećanje, slušanje, strpljivost, blagost, pažljivost… Ako iskreno tražimo svetost svakodnevnoga života u domu, moleći Duha Svetoga da nam pomogne ostati u Njegovoj ljubavi, znat ćemo tu kršćansku ljubav unositi i u svoje profesionalne i društvene odnose, kao i u odnose s onima koji imaju posebne potrebe, poput usamljenih, napuštenih, odbačenih ili ljudi prisiljenih napustiti svoju domovinu.

Doista, Bog nam svoje darove odlučuje udjeljivati na iznenađujuće ljudski način: preko naših odnosa. U određenom smislu, zato živimo zajedno i zato želimo služiti jedni drugima. Sveti Josemaría poticao nas je da pustimo Krista da kraljuje u našim dušama kako bismo, poput Njega i s Njim, mogli biti sluge svih: »Kako mi se sviđa ta riječ: služenje! Služiti svojemu Kralju i, po Njemu, svima koji su otkupljeni Njegovom krvlju. Kada bismo barem mi kršćani znali služiti, jer samo služeći možemo upoznati i ljubiti Krista te učiniti da Ga drugi upoznaju i ljube.«[3]

Molimo svoju Majku na nebu da nas učini poučljivima Duhu Svetomu, kako bi On uspostavio kraljevstvo Božje u našim srcima i učinio nas slugama svih ljudi.


[1] Sveti Josemaría, Razgovori s mons. Escriváom, br. 110.

[2] Sveti Josemaría, Susret s Kristom, br. 180.

[3] Isto, br. 182.