• Marijino unutarnje mučeništvo
• Gospine suze
• Srce ispunjeno suosjećanjem

CRKVA nas poziva da svrnemo pogled prema posljednjim trenucima Gospodinova života, kada je želio imati uza se svoju Majku. Gledan iz čisto ljudske perspektive, taj bi prizor mogao izgledati vrlo sumorno: osuđenik pred smrću, u prisutnosti vlastite majke. Ipak, vjera unosi svjetlo u ovu sliku i pomaže nam vidjeti sjaj onkraj sjena: „Blažena si, Djevice Marijo: bez smrti si zadobila mučeničku palmu pod križem Gospodnjim.“[1]

Zašto možemo reći da je Gospa bila blažena stojeći uz Križ svoga Sina? Dakako, to se može razumjeti samo u svjetlu Gospodinova uskrsnuća. Marijino unutarnje mučeništvo, sva ta stvarna bol, nadvladano je posebnim, neizmjernim sudjelovanjem u radosti Isusova uskrsnuća. Razmatranje Gospinih boli podsjeća nas da u Kristu trpljenje nema posljednju riječ: u njemu uvijek možemo pronaći nešto mnogo veće – nastojanje oko spasenja svih ljudi.

Današnja misa završava riječima: „Primivši sakrament vječnoga otkupljenja, ponizno Te molimo, Gospodine: da mi, koji častimo supatništvo Blažene Djevice Marije s njezinim Sinom, u sebi za dobro Crkve nadopunimo što nedostaje Kristovim patnjama.“[2] Gospa je na vrlo poseban način iskusila ovo otajstvo sjedinjenja trpljenja s Isusovim Križem. Marija nam pokazuje da trpljenje, bilo da je riječ o malim neugodnostima ili velikim kušnjama, ne bi smjelo dovesti do toga da se zatvorimo u sebe. Znajući da vodi k uskrsnuću, ono može biti put da ostanemo bliže Isusu i drugima.

SVETI JOSEMARÍA ovako je zamišljao susret Isusa s Njegovom Majkom na putu prema Kalvariji: „S neizmjernom ljubavlju Marija gleda Isusa, a Isus gleda svoju Majku. Njihovi pogledi se susretnu i oboje pretaču svoju bol u srce drugoga.“[3] Majke se često trude uzdići iznad vlastitoga trpljenja kako bi olakšale trpljenje svoje djece. Čini se da Gospa čini isto: otvara svoje srce Isusovoj boli kako bi Mu pokušala donijeti malo olakšanja.

Kršćanska nam je umjetnost kroz stoljeća sačuvala suze koje je Gospa prolila podno Križa. No te su Marijine suze „preobražene Kristovom milošću; sav njezin život, sve njezino biće, sve je u Mariji preobraženo u savršenom sjedinjenju s njezinim Sinom, s otajstvom spasenja. Zato su Gospine suze znak suosjećanja Boga koji nam uvijek oprašta; one su znak Kristove boli zbog naših grijeha i zbog zla koje pogađa čovječanstvo, osobito djecu i nedužne.“[4]

I u našem ćemo životu susretati križeve, velike i male. Žalosna Gospa podsjeća nas da u trenutku kušnje nikada nismo sami. Marija ispunjava poslanje koje je primila od umirućega Isusa i bdije nad nama majčinskom ljubavlju. Možemo biti sigurni da uvijek postoji netko tko se brine za naše trpljenje, tko iskreno suosjeća s nama. U Presvetoj Mariji uvijek možemo pronaći utjehu i snagu.

DANAŠNJI blagdan poziva nas da i svoje srce ispunimo suosjećanjem. Nitko tko počne shvaćati Marijinu neizmjernu bol ne može a da ne bude duboko ganut: „Koji čovjek ne bi plak’o / Majku Božju videć tako / u tjeskobi tolikoj?“[5] Ove nas riječi iz posljednice Stabat Mater žele potaknuti na obraćenje. Srce nas boli kada gledamo patnju majke čovjeka koji je nepravedno osuđen. Videći sve posljedice zla u današnjem društvu, mi smo kršćani pozvani ne prolaziti ravnodušno, nego imati jednako suosjećajno srce kao Gospa.

Svjedoci pripovijedaju da je utemeljitelj Opusa Dei, osobito u poznijim godinama, „molio velikim žarom dok je gledao vijesti na televiziji. Povjeravao je Bogu događaje o kojima se govorilo i molio za mir u svijetu“.[6] I mi možemo moliti Mariju za istu osjetljivost za trpljenje koje svakodnevno vidimo, bilo na ulicama bilo u medijima.

„Daj mi s tobom suze livat“, nastavlja posljednica Stabat Mater, „Raspetoga oplakivat, / dok na svijetu budem ja. / U tvom društvu uz križ stati, / s tobom jade jadovati / želja mi je jedina.“[7] Suosjećajan stav nije slabost. Gospa nam podno Križa pokazuje snagu milosrđa, koje je kadro podignuti ojađene i sijati mir oko nas. „Divi se jakosti Svete Marije! Podno Križa, s najvećom ljudskom boli - nema boli kao što je njezina bol - stoji puna čvrstoće. - I moli je za jakost kako bi i ti znao stajati uz Križ.“[8]

[1] Rimski misal, 15. rujna, Žalosna Gospa, Pjesma prije Evanđelja.

[2] Isto, Popričesna molitva.

[3] Sveti Josemaría, Križni put, Četvrta postaja.

[4] Franjo, Audijencija, 23. travnja 2022.

[5] Posljednica Stabat Mater.

[6] Bl. Álvaro del Portillo, Četrdeset godina sa svecem.

[7] Posljednica Stabat Mater.

[8] Sveti Josemaría, Put, br. 508.