• Križ, podsjetnik na Kristovu ljubav
• Smisao Križa
• Simbol pobjede

„MI SE hvaliti moramo križem Gospodina našega Isusa Krista: u kojem je naše spasenje, život i uskrsnuće, po kojem smo spašeni i oslobođeni.“[1] Ovim riječima, nadahnutima retkom svetoga Pavla, Crkva započinje slavlje blagdana Uzvišenja svetog Križa. Danas možemo s osobitom pobožnošću promatrati drvo Križa. Premda je prije mnogo stoljeća govorilo o smrti, danas nam govori o životu i slobodi. Za kršćane Križ našega Gospodina nije tragedija, nego izvor spasenja.

Zaljubljeni s osobitom nježnošću gledaju mjesta ili predmete povezane s ljubljenom osobom: mjesto prvoga susreta, fotografiju posebnoga trenutka, dar koji je pratio izjavu ljubavi... Svi ti mali podsjetnici imaju posebnu vrijednost. Križ je mjesto gdje je Isus, s najvećim milosrđem, došao potražiti čovječanstvo koje je zalutalo. Ondje Sin Božji pokazuje svoju solidarnost sa svim ljudima, osobito s onima koji trpe ili se čini da su izgubili svaku nadu. Križ nam govori o Kristovu posebnom odnosu sa svakom osobom koja otvori svoje srce Njegovoj utjesi i oproštenju.

Tijekom svoga lutanja pustinjom izraelski je narod gledao u mjedenu zmiju podignutu na stup kako bi ozdravio (usp. Br 21, 4-9). Isus Nikodemu naviješta da u mesijanskim vremenima, »kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji tako ima biti podignut Sin Čovječji da svaki koji vjeruje, u njemu ima život vječni« (Iv 3, 14-15). Upirući pogled u Križ, podsjećamo se svega što je Krist učinio za nas, počevši od žrtve koja nam je vratila Božji život.

RAZUMJETI istinski smisao Križa nije lako. Sveti Petar iskreno je ljubio Gospodina, ali isprva nije razumio što Isus misli navješćujući svoju muku, pa je Isus morao ukoriti Petra kada Ga je pokušao odvratiti od predanja vlastitoga života (usp. Mt 16, 21-23). Ipak, godinama poslije apostol će potpunije shvatiti njegov smisao, do te mjere da će i sam biti spreman umrijeti na drvetu.

Sveti Josemaría poticao nas je da u Križu otkrijemo poziv na poistovjećivanje s Kristom; to jest, da u drvetu Križa ne vidimo tek podsjetnik na prošli događaj, nego poziv da otkrijemo njegovu veliku važnost danas, u vlastitom životu. „Pitaš me: zašto taj drveni križ? I prepisujem iz jednoga pisma: ‚Kad dignem oči s mikroskopa, pogled mi padne na crn i prazan Križ. Taj Križ bez Raspetoga je simbol. Ima značenje koje drugi neće vidjeti (...) jer taj samotan Križ traži pleća koja će ga uzeti na se’.“[2]

Za neke je Križ nijem i čini se da naviješta samo bol. No za kršćane on je poziv na velikodušnost, na sjedinjenje s Isusom, koji nam želi darovati sposobnost da uvijek živimo s ljubavlju i ne podliježemo posljedicama grijeha. Na Križu Gospodin obnavlja ranjenu ljudsku narav. Prihvaćajući najveću nepravdu, Isus ne dopušta da ogorčenost, neposlušnost ili mržnja nađu mjesto u Njegovu ljudskom srcu. Samo netko s Božjom snagom za to je sposoban. Krist na Križu „iznova stvara“ čovjeka, osposobljavajući nas da primimo novi život koji nam se daruje u sakramentima. Nositi križ ne znači samo „strpljivo podnositi svakodnevne nevolje, nego s vjerom i odgovornošću nositi napor i trpljenje koje sa sobom donosi borba protiv zla. Tako nastojanje da ‚uzmemo svoj križ’ postaje sudjelovanje s Kristom u spasenju svijeta“.[3]

„ZA KRŠĆANINA uzvisivati Križ znači ući u zajedništvo s puninom Božje bezuvjetne ljubavi prema čovjeku.“[4] Prigrliti Križ čin je vjere kojim nastojimo živjeti jedino od ljubavi koju nam Krist nudi. Stoga nas sveti Ivan Zlatousti podsjeća da Križ izbliza prati kršćanski život i da je izvor radosti: „Neka se nitko, dakle, ne stidi svetoga znaka našega spasenja, vrhunca svih dobara, onoga kojemu dugujemo svoj život i svoje postojanje.“[5]

S Križa Gospodin i dalje privlači k sebi mnoštvo ljudi: »A ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi« (Iv 12, 32). Lako je zamisliti gorljivo uvjerenje kojim je Isus izgovorio te riječi dok se bližio čas da položi svoj život. Jer Križ je za Njega trenutak konačne pobjede, put kojim osvaja srca koja tako žarko ljubi. On je prijestolje s kojega kraljuje i koje simbolizira „pobjedu ljubavi nad mržnjom, oproštenja nad osvetom, služenja nad gospodarenjem, poniznosti nad ohološću, jedinstva nad podjelom“.[6]

Možemo se uteći Gospi, koja je imala snage stajati podno Križa prateći svoga Sina. „Zazivaj Srce svete Marije, sa željom i odlučnošću da se sjediniš s njezinom boli, kao zadovoljštinu za svoje grijehe i grijehe svih ljudi“, savjetovao je sveti Josemaría. „I moli je – za svaku pojedinu dušu – da ta Njezina bol poveća u nama odvratnost prema grijehu, i da znamo ljubiti, u ime zadovoljštine, fizičke i moralne protivštine svakog dana.“[7]

[1] Rimski misal, 14. rujna, Uzvišenje svetog Križa, Ulazna pjesma (usp. Gal 6, 14).

[2] Sveti Josemaría, Put, br. 277.

[3] Franjo, Angelus, 30. kolovoza 2020.

[4] Benedikt XVI., Govor, 14. rujna 2012.

[5] Sv. Ivan Zlatousti, Tumačenje evanđelja po Mateju, Homilija 54, 4-5.

[6] Benedikt XVI., Govor, 14. rujna 2012.

[7] Sveti Josemaría, Brazda, br. 258.