Opus Dei

Za kršćane se vrijednost žrtve krije u krotkoj i poniznoj želji da se sjedine s Isusom u njegovoj muci i da oslobode srce od svega što ga zarobljuje: u težnji za lakšim, svjetlijim i slobodnijim životom.

Veliki se tjedan ne može svesti na puko sjećanje, jer u njemu nam je predočeno otajstvo Isusa Krista, koje se nastavlja u našim dušama; kršćanin ima biti alter Christus, ipse Christus, drugi Krist, sam Krist.

Mons. Ocáriz ohrabruje nas da gledamo Mariju kako bismo, kao i Ona, pretvorili patnju u nešto gdje možemo naći jasnoću, mir i radost.

Kad govorim o bolu, ne govorim o nekoj teoriji. Ne radi se o nekom stranom iskustvu, trebate pogled upraviti prema Kristu.

14.veljače 1971.godine sveti Josemaria napisao je kratku bilješku: „‘Među ružama, poljubi Križ.’“

Želiš li slijediti Isusa blizu, vrlo blizu?... Otvori sveto Evanđelje i čitaj Muku. Ali nemoj je samo čitati: proživi ju. Velika je razlika. Čitati znači prisjetiti se nečega što se dogodilo u prošlosti; živjeti je znači postati prisutan na događaju koji se odvija ovdje i sada, sudjelovati u tim prizorima.

Osnivač Opusa Dei uvijek je gajio veliku pobožnost prema raspelu, a to je, između ostalog, napisao i u točki 302 knjige ‘Put’: Tvoje raspelo. Kao kršćanin uvijek bi uza se morao nositi raspelo. Imati ga na svojemu radnom stolu. Poljubiti ga prije lijeganja i nakon ustajanja. A i kad se tvoje bijedno tijelo digne protiv duše, također ga poljubi.

Iza ovih riječi krije se priča koja se duboko urezala u sjećanje svetog Josemarije. Riječi su postale dio ‘Puta’, a sveti ih se Josemarija često prisjećao.

Ja sam Isabel Merino. U Opusu Dei sam 25 godina. Udana sa i imam četvero djece.

Kad govorim o bolu, ne govorim o nekoj teoriji. Ne radi se o nekom stranom iskustvu kad vam `elim urezati u pamet da vi, kad osjetite okrutnost patnje i potresnost duše, trebate pogled upraviti prema Kristu.