Pobožnost Osnivača Opusa Dei prema Svetome Križu

Osnivač Opusa Dei uvijek je gajio veliku pobožnost prema raspelu, a to je, između ostalog, napisao i u točki 302 knjige ‘Put’: Tvoje raspelo. Kao kršćanin uvijek bi uza se morao nositi raspelo. Imati ga na svojemu radnom stolu. Poljubiti ga prije lijeganja i nakon ustajanja. A i kad se tvoje bijedno tijelo digne protiv duše, također ga poljubi.

Osnivač Opusa Dei uvijek je gajio veliku pobožnost prema raspelu, a to je, između ostalog, napisao i u točki 302 knjige Put.

Preporučivao je ljudima da ga poljube na početku i na kraju posla, prilikom lijeganja i ustajanja iz kreveta, dok se križaju moleći Boga da u svojim životima nadoknadimo ono što, kako kaže sveti Pavao, „nedostaje u Muci Isusa Krista“.

Sam sam svjedočio s kolikom bi pobožnosti svake večeri sveti Josemaría poljubio raspelo koje je nosio sa sobom tijekom dana, dok bi ga stavljao u džep svoje pidžame. Želio ga je osjetiti blizu srca kada se tijekom noći probudi.

U Rimu je imao dva prikaza Krista na Križu u stvarnoj veličini. Prvi je bio u kapelici s natpisom koji nosi riječi svetoga Petra dok se kajao jer je iznevjerio Krista: „Gospodine, ti sve znaš! Tebi je poznato da te volim.“ (Iv 21:17) Drugi je bio smješten u malenom hodniku s natpisom: „Ti si, Gospodine, snaga moja“ (Ps 42:2). Također je dao napraviti raspela za inter-regionalni centar Opusa Dei u Rimu te za svetište Torreciudad (Španjolska). Prikazuju Krista pribijena na Križ, prije nego je umro, otvorenih očiju, gleda one koji se dolaze moliti pred njim. 1970.godine, tijekom svoga posjeta Meksiku, primio je fotografije glinenih modela ovih raspela.

Na kasnijem okupljanju objasnio je: „Imao sam kip raspetog Krista, ali bez rane od koplja. Krista koji je još uvijek živ, umire u najokrutnijim mukama; a umire radosno – dobrovoljno se predao – kako bi nam donio otkupljenje i ljubav. Želim da možemo pogledati takav prikaz Krista koji pati, ali ispunjen mirom, i to za tebe, za mene, za svakoga; odlučimo se potpuno predati i bez suzdržavanja, čak iako to znači dati svoj život. Poslali su mi fotografiju kipa i duboko sam dirnut. Kipar je načinio lice koje je jako slično licu Marijinog kipa kojeg je napravio i to mi se jako sviđa: mogu vidjeti zašto je to napravio, kako bi pokazao zajedništvo između Majke i Sina, između Sina i sve njegove braće i sestara, znači nas.“

Pobožnost svetog Josemarije prema Križu također se očituje i u drvenom križu koji se nalazi u svim centrima Opusa Dei i o kojima govori u točkama Puta 178 i 277.

Mislim da riječi koje je rekao 1957.godine ukratko prikazuju jaku i radosnu ljubav koju je osjećao razmatranjem Kristovih patnji. Rekao je: „Ljubimo Križ. To je znak kršćanina, znak kršćanske pobjede. Križ i krv: kako je samo izgledalo to drvo nakon smrti našega Gospodina! Križ je bio natopljen Otkupiteljevom Krvi; dakle, kada vidite Križ pomislite na Kristovu Krv koja se izlila za vas i nemojte mu uskraćivati ono što od vas traži. Kada smo otvorili svoju prvu kuću, u nju sam stavio križ bez Raspetoga Krista, da bude poput krika, plača, čin okajanja punog ljubavi prema našem Bogu, jedan poziv svakome od nas da ne preziremo patnje na koje ćemo možda u svom životu naići.“

Dijelovi uzeti iz knjige Sjećanje na blaženog Josemariju Escrivá autora Javiera Echevarrije i Salvadora Bernala, Madrid 2000