Predragi! Neka mi Isus čuva moje kćeri i sinove!

Sljedećeg 14. rujna crkvena liturgija omogućava nam da razmatramo uzvišenje Svetoga Križa i dan nakon toga boli Presvete Djevice.

U razgovorima i druženjima s vrlo različitim ljudima – kao što se to događa i vama – ponekad ne nedostaju spontani komentari o težim situacijama, patnji i unutarnjoj zamračenosti. U tim prilikama obično se sjećam nekih riječi svetoga Josemaríje o Isusovoj Majci: Bog ju je htio uzvisiti u punini milosti, ali “također je sigurno da vrijeme njezina zemaljskoga života nije bilo pošteđeno od iskustva boli, ni umora od rada, ni od sumraka vjere” (Susret s Kristom, br. 172).

Iako ne možemo do kraja shvatiti tu stvarnost, ako gledamo Mariju – prije svega podno Križa - moći ćemo shvatiti nešto bolje iskustvo patnje i malo pomalo otkrit ćemo smisao ovih riječi svetoga Pavla: “U svom tijelu dopunjam što nedostaje mukama Kristovim za Tijelo njegovo, za Crkvu“ (Kol 1, 24). Na taj način patnja će se moći pretvoriti u mjesto gdje se nalazi jasnoća, mir i čak radost: „Lux in Cruce, requies in Cruce, gaudium in Cruce“.

Sa svom vas ljubavlju blagoslivlja vaš Otac

Rim, 9. rujna 2019.