- Marija, prebivalište Duha Svetoga

- Blago čistima srcem

- Čuvati sve u svome srcu

RADOŠĆU SILNOM radujem se u Gospodinu, duša moja kliče u Bogu mojemu, jer me odjenu haljinom spasenja (Iz 61,10). Crkva te riječi primjenjuje na Mariju. Nakon što smo promatrali širinu i dubinu ljubavi u Srcu Isusovu, svoj pogled okrećemo srcu njegove Majke. Da bi pripravio »dostojno prebivalište Duha Svetoga«,[1] Bog je srce naše Gospe ispunio nebrojenim milostima i zaodjenuo ga čistoćom.

Sveti Efrem rekao je da je »Marija u našu korist postala nebom kad je nosila božanstvo koje je Krist, ne napuštajući slavu Očevu, zatvorio u tijesne granice njezine utrobe, da bi ljude doveo do većeg dostojanstva«.[2] Dopustivši da je preplavi milost, Marija u određenom smislu postaje nebo, svjetlost i slava Božja. Naša je Majka tako radosna i spokojna jer božanska ljubav obuhvaća svaki kutak njezina srca. Život naše Gospe sadrži veličinu zbog koje radosno uzvikuje: Veliča duša moja Gospodina, klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju… svi će me naraštaji zvati blaženom (Lk 1,46-48).

Možemo se pridružiti onom zboru svih naraštaja koji se raduje gledajući što je milost učinila u srcu Marijinu. Ujedno se želimo pridružiti radosti naše Majke. I mi bismo željeli zapjevati svoj »Magnificat« sjećajući se onoga što je Bog učinio u našem životu, kako je i u naša srca htio ući sa svojom slavom. Možemo se sjediniti s prošnjom koju Crkva danas u zbornoj molitvi upućuje Bogu po zagovoru naše Gospe: »Milostivo daj da po njezinu zagovoru budemo dostojan hram tvoje slave.«[3]

BLAGO ČISTIMA srcem: oni će Boga gledati! (Mt 5,8) — reći će jednoga dana Marijin Sin. Naša je Gospa primila dar da gleda Boga koji je postao čovjekom, od njegova najranijeg djetinjstva. Njezin je čisti pogled mogao razumjeti Isusov pogled, pa i naslutiti mnoge njegove osjećaje i namjere. U Kani, primjerice, nakon njegova prvog niječnog odgovora, Marija naslućuje spremnost svoga Sina da ubrza svoje očitovanje kao Mesije. A pod križem Marija u pogledu svoga Sina vidi blagu molbu da ga u tim trenucima ne ostavi.

Čisti i vedri pogled naše Gospe navodi je da otkrije Božju ruku iza svih velikih i malih događaja u njezinu životu. To je bio izvor njezine trajne radosti. Čistoća srca omogućuje čovjeku da jasno vidi, da pronikne u skrovitu dubinu stvari, jer vidi da sve ima svoj izvor i svoj cilj u Bogu. Nasuprot tomu, kad čovjekovim očima nedostaje nevinosti, kad se ne otvori tom Božjem daru, lako je zaplesti se u privide i površne brige.

Čisto srce uistinu razumije ljude i nastoji ih ne svrstavati niti im lijepiti etikete; stoga mu je lako iskreno ih ljubiti. Čistoća nas ne udaljuje od ljudi; naprotiv, učimo gledati na svakoga kao na kćer ili sina Božjega koji zaslužuje da se prema njemu postupa s najvećim dostojanstvom. Ona nas vodi k tomu da one koji su uz nas ljubimo mnogo većom i boljom ljubavlju. Ljubav poput one Majke Isusove pronalazi načine da iskaže naklonost čak i u najtežim situacijama: »Marija je znala štalu pretvoriti u dom za Isusa, uz uboge povoje i obilje ljubavi.«[4]

»ALI NE zaboravimo: ako je Bog uzvisio svoju Majku, jednako je istinito da je nije poštedio boli, iscrpljenosti u radu ni kušnji vjere.«[5] U prizoru u kojem se dijete Isus izgubilo u Hramu nalazimo jedan od tih trenutaka kušnje. Tjeskobi zbog neznanja kamo je otišao kasnije se pridružila zbunjenost zbog riječi njezina Sina: Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega? (Lk 2,49).

Ne možemo umišljati da shvaćamo sve naume Srca Isusova. U životima onih koji ga izbliza slijede, pa i u životu njegove vlastite Majke, ima trenutaka kad nas Bog iznenadi, kao da nas želi podsjetiti da uvijek ima na umu nešto veće od naših vlastitih planova. Utješno je pomisliti da je i naša Gospa prošla kroz takva iskustva. Sveto pismo bez ustručavanja kaže da Marija i Josip nisu razumjeli Isusov odgovor. Ipak dodaje: majka je njegova brižno čuvala sve te uspomene u svom srcu (Lk 2,51).

Spoznaja da je Božja ruka iza svega ne znači da odmah i temeljito razumijemo svaki njegov naum. U životu molitve mogu se pojaviti trenuci tame kad naš Gospodin traži naše pouzdanje, zrelu vjeru koja obasjava vrijeme kušnje. Marija je znala da Duh Sveti prebiva u njezinu srcu. Zato je to bilo pravo mjesto da čuva i ljubi — premda katkad s boli — okolnosti koje će s vremenom bolje razumjeti. A po uzoru na našu Majku i uz njezinu pomoć i mi možemo činiti isto.

[1] Rimski misal, Spomendan Bezgrešnoga Srca Marijina, početna molitva.

[2] Sveti Efrem, Sermo 3 de diversis: Opera omnia, III syr. et lat. Romæ 1743, 607; citirano u službi čitanja za spomendan Gospe Fatimske.

[3] Rimski misal, Spomendan Bezgrešnoga Srca Marijina, zborna molitva.

[4] Franjo, Evangelii gaudium, br. 286.

[5] Sveti Josemaría, Susret s Kristom, br. 172.