Opus Dei

Sandra nije bila vjernica kad je prvi put kročila u centar koji vodi Djelo, na poziv prijateljice. Sada, petnaest godina kasnije, ona je pridružena i priča o svom susretu s Bogom u kojem je otkrila iskustvo očinstva.

Cecilia je rođena u katoličkoj obitelji u Ontariju, Kanada. Vjera koju je primila u djetinjstvu donekle potječe od njezina pradjeda (engleskog intelektualca Malcolma Muggeridgea) i njegove neumorne potrage za istinom. Nasljeđe koje su Malcolm i njegova supruga Kitty ostavili svojoj obitelji bio je taj istraživački duh i predanost. U svom pozivu u Opusu Dei kao pomoćnica numerarija, Cecilia svojim profesionalnim radom nastoji učiniti ljude voljenima i cijenjenima te ih približiti Bogu.

Shiró je najsretnija kada provodi vrijeme s ljudima: “Trebam ljude, a osjećaj da oni mene trebaju tjera me da dam najbolje od sebe. “Nijedan čovjek nije otok... Trebamo jedni druge.” Ta ju je otvorenost navela da započne studij zdravstvene njege, a kasnije se preseli u hotelijerstvo i ugostiteljstvo u svojoj zemlji, Keniji. Pokrenula je i društvenu inicijativu za pomoć djeci s ulice. Sva ta iskustva potvrdila su njezin poziv za Opus Dei kao pomoćnice numerarije.

Inma živi u Valenciji i druga je od sedmero braće i sestara. Neko je vrijeme bila pomoćnica numerarija Opusa Dei. Nakon razdoblja razmišljanja i molitve, shvatila je da je njezino mjesto negdje drugdje: „Bilo mi je jako teško jer jako volim zvanje pomoćnice numerarije.”

"Sisu" je finska riječ koja se prevodi kao ustrajnost, hrabrost ili odlučnost. Ilona je dobar primjer ovog koncepta: rođena u zemlji u kojoj su katolici manjina, ona sanja o tome da promijeni svijet kroz svoj akademski rad. "Polarizacijom se bavim iz statističke perspektive, s podacima. Nije sve crno-bijelo", kaže ona.

Abi je odrasla u Perthu, u zapadnoj Australiji. Tamo je studirala patologiju i laboratorijsku medicinu te razvila brojne hobije koji je, međutim, nisu ispunili u potpunosti: „Dakle, imala sam sve ovo vrijeme i imala sam sav taj novac i sve te mogućnosti. Ali osjećala sam se kao da gubim vrijeme... Pa, ne gubim vrijeme, nego gubim život!”

Laura, liječnica u Barceloni, bila je članica Opusa Dei 25 godina. Godine 2020., nakon dugog procesa razmišljanja, odlučila je napustiti Djelo. "Cjelokupno iskustvo je bez sumnje bilo pozitivno; ne smatram da su te godine uopće izgubljene", kaže ona, ističući formaciju koju je primila, ljude koje je upoznala i način na koji je naučila prirodno živjeti vrline .

Luli ima 38 godina i podrijetlom je iz Corrientesa u Argentini. Tijekom svoje karijere njegovala je dubok odnos s ljudima, ističući svoju strast za slušanjem, dijeljenjem i učenjem iz iskustava drugih. Ovaj aspekt njezina života, koji prije nije bio toliko istaknut, postao je jedan od najbogatijih aspekata njezina poziva u Djelu kao pomoćnice numerarije.

María José bila je pridružena Opusa Dei 20 godina, a prije otprilike 5 godina, u dobi od 35 godina, napustila je Djelo. „Iako je to bila vrlo bolna odluka, definitivno sam imala podršku i apsolutno sam bila slobodna“, kaže. „Prekrasno je pomisliti da svaki poziv ima misiju koja nadilazi vrijeme.“

Mariana, podrijetlom iz Salte, studirala je društvene komunikacije i radila kao fotograf, ali trenutno je posvećena vrtlarstvu. Profesionalni rad za nju je prostor u kojem se može susresti s Bogom u svakoj situaciji. Brine se i za majku, koja je od moždanog udara prije dvije godine prikovana za krevet.