Maria Jose de los Angeles, Španjolska: "Naučila sam pronaći značenje u svakoj teškoj odluci, zahvalna sam"
María José bila je pridružena Opusa Dei 20 godina, a prije otprilike 5 godina, u dobi od 35 godina, napustila je Djelo. „Iako je to bila vrlo bolna odluka, definitivno sam imala podršku i apsolutno sam bila slobodna“, kaže. „Prekrasno je pomisliti da svaki poziv ima misiju koja nadilazi vrijeme.“
Bek, Australija: „Mislim da nitko ne može tvrditi da je savladao umijeće voljenja drugih.“
Rebekah, poznatija kao Bek, dolazi iz Wollongonga u Australiji. Bek ima mnogo hobija: jedrenje, slikanje, čitanje, glazbu i kuhanje. Njezina strast prema kuhanju na kraju je postala njezino područje profesionalnog razvoja. Svrha njezina rada je dati ljudima do znanja da su voljeni, nešto što zahtijeva kontinuirano učenje: „Ne mislim da itko može reći da je dosegao vrhunac učenja kako voljeti ljude.“
Mariana, Argentina: "Slijediti vlastitu savjest najbolje je za vaše zdravlje"
Mariana, podrijetlom iz Salte, studirala je društvene komunikacije i radila kao fotograf, ali trenutno je posvećena vrtlarstvu. Profesionalni rad za nju je prostor u kojem se može susresti s Bogom u svakoj situaciji. Brine se i za majku, koja je od moždanog udara prije dvije godine prikovana za krevet.
Pedro, Argentina: „Bio sam numerarij i ne bih ništa mijenjao na svom putovanju"
Pedro je arhitekt specijaliziran za nevladine organizacije. Trenutno je na magistarskom studiju Urbane ekonomije. Idućeg svibnja vjenčat će se s Ine. Put razlučivanja zvanja približio ga je Opusu Dei, instituciji kojoj je pripadao nekoliko godina i koje se sa zahvalnošću sjeća: „Nije mi žao što sam danas to što jesam, a to sam što jesam danas zbog cijelog puta kojim sam prošao“, kaže.
Lidia, Bolivija: "Tražila sam da me prime u Djelo i rekli su ne"
Moje ime je Juana Lidia Quispe Maita. Ja sam iz zajednice Copachilaia. Iz moje zajednice možete vidjeti jezero Titicaca, koje se nalazi na 4000 metara nadmorske visine, a ja sam numerarija pomoćnica Opusa Dei. Ovdje sam neko vrijeme i čuvam mamu koja je sama. Ja je pratim, brinem o njoj i pomažem joj što god treba. I s vremena na vrijeme odem u grad.
Carmen, Španjolska: "Želimo da nam djeca budu otvorena"
Carmen je voditeljica lanca opskrbe u supermarketu i živi sa svojom obitelji u Madridu. "Ono što sam naučila radeći pomoglo mi je u odgoju djece." Ona i njezin suprug pokušavaju im usaditi stav solidarnosti i prihvaćanja, zbog čega sudjeluju u obiteljskom volonterskom programu koji vodi Tajamar, škola u koju idu djeca: „Želimo da naša djeca budu otvorena za sve stvarnosti, u svakoj sferi, da se nauče poštovanju i gostoprimstvu.“
Pilar, Španjolska: "U psihijatriji je jedini rendgen naš pogled"
Pilar je odlučila studirati psihijatriju jer je htjela promijeniti svijet. Radi u Nacionalnoj bolnici za akutne tetraplegičare i paraplegičare u Toledu, gdje dolaze pacijenti koji su iznenada izgubili pokretljivost zbog nesreće. Kako podržati nekoga tko prolazi kroz takav proces tugovanja?
Čovjek s ruksakom
Henri d’Anselme, poznat kao "čovjek s ruksakom" bio je u Bruxellesu prošlog travnja i naravno iskoristio je priliku posjetiti katedralu.
U Notre-Dameu: „Stvarno sam osjećao da radim za Boga”
Dok Notre-Dame de Paris ponovno otvara svoja vrata ove nedjelje, 8. prosinca, Antonin, majstor klesar, razmišlja o dubokom iskustvu doprinosa obnovi ove kultne katedrale.
"Bliže istini, bliže Bogu"
Cecilia je rođena u katoličkoj obitelji u Ontariju, Kanada. Vjera koju je primila u djetinjstvu donekle potječe od njezina pradjeda (engleskog intelektualca Malcolma Muggeridgea) i njegove neumorne potrage za istinom. Nasljeđe koje su Malcolm i njegova supruga Kitty ostavili svojoj obitelji bio je taj istraživački duh i predanost. U svom pozivu u Opusu Dei kao pomoćnica numerarija, Cecilia svojim profesionalnim radom nastoji učiniti ljude voljenima i cijenjenima te ih približiti Bogu.