Opus Dei

Bog čovjeku daje moć da upravlja svijetom i zapovijeda mu da tu moć iskoristi. Zaštita okoliša moralna je obveza svake osobe i cijelog čovječanstva. Ekologija je jedno od područja u kojemu je dijalog kršćana s vjernicima drugih religija posebno važan za uspostavu suradnje.

Crkva smatra da je sloboda izuzetan znak Božje slike u čovjeku. Sudjelovanje ljudi u božanskom blaženstvu tako je veliko dobro i toliko željeno od božanske ljubavi, da je Bog bio spreman riskirati kada je čovjeka obdario slobodom. U moralnom smislu, sloboda nije toliko prirodno karakteristika čovjeka koliko borba, plod obrazovanja, moralnih vrlina i Božje milosti.

Čovjek je jedino stvorenje koje je sposobno znati i voljeti izvan onoga što je materijalno i konačno. Ako nam je Bog dao duh, to je zato da ga upoznamo i ljubimo: stvaranje čovjeka na sliku Božju podrazumijeva mogućnost ostvarenja odnosa u kojem postoji međusobna komunikacija. Ljudsko biće, kao slika Božja i dionik Njega koji je ljubav, biće je sposobno za ljubav.

Opravdano je pitati se o mogućnosti i učinkovitosti božanskih intervencija u našem svijetu. Svakodnevno prihvaćanje providnosti je čin teološke nade, koji ne isključuje odgovorno življenje slobode, koja je dio Božjeg plana. Providnost vodi kršćanina do stava sinovskog povjerenja u Boga u svim okolnostima.

Stvaranje je otajstvo vjere i razumu dostupna istina. Bog je sve stvorio »ne da poveća svoju slavu, nego da je pokaže i priopći«. Spoznaja i divljenje božanskoj moći, mudrosti i ljubavi vode čovjeka do stava poštovanja, klanjanja i poniznosti, do toga da živi u Božjoj prisutnosti znajući da je on njegovo dijete.

Bog se čovjeku malo-pomalo objavljivao i njegova objava je kulminirala utjelovljenjem. Krist je ustanovio Crkvu, koja čuva uspomenu na njega i prikazuje ga kao onoga koji je, nakon što je živio na ovom svijetu, uskrsnuo i zauvijek ostao među nama. A tu zadaću, nadahnuta Duhom Svetim, vrši čuvanjem Božje riječi, sabrane u Svetom pismu, usmenom Predajom i poučavanjem kako kršćanski živjeti u svakom vremenu (Magisterij).

U čovjeku postoji prirodna želja da potpuno spozna Boga, ali tu želju ne može ostvariti bez Božje pomoći. Bog se objavio kao osobno i trojstveno biće kroz „povijest spasenja” koja je sabrana u Bibliji. Ovom objavom Bog želi ljudima ponuditi mogućnost da žive u zajedništvu s njim, kako bi mogli sudjelovati u njegovim dobrima i njegovom životu i tako postići sreću.

U dubini ljudske duše nailazimo na čežnju za srećom koja upućuje na nadu za domom, za vječnom domovinu. Pripadamo ovom svijetu, ali čeznemo za vječnim, čeznemo za Bogom. Za Bogom kojeg možemo sa sigurnošću spoznati kao počelo i kraj svemira i kao konačno dobro, počevši od svijeta i čovjeka.

Sveta Misa je beskrajno božansko ludilo!, rekao je sveti Josemaría. Euharistijska prisutnost Krista počinje kada svećenik „in persona Christi“ izgovori riječi posvete nad kruhom i vinom. Ovaj članak posvećujemo srži mise.

Društvene potrebe, građanska prava i dužnosti, međunarodni odnosi, razgovori i političko djelovanje pozivaju kršćane, djecu jednoga Oca, da budu ˝aktivno, slobodno i odgovorno prisutni u javnom životu˝ (Sv. Josemaria).