Opus Dei

Isus je slobodno prihvatio fizičke i moralne patnje koje se proizišle iz nepravde grešnika. Kristov križ je prije svega očitovanje velikodušne ljubavi Trojstva prema ljudima, ljubavi koja nas spašava. Otajstvo križa, prisutno u sakramentima, vodi nas prema novom životu. Isusovim uskrsnućem Bog je navijestio novi život, život budućeg svijeta, i dopustio je da on bude dostupan ljudima.

Isus je Jedini Božji Sin koji je postao čovjekom poradi našeg spasenja. On je savršeni Bog i savršeni čovjek: uzeo je naš materijalno-tjelesni način postojanja, podložan mnogim potrebama, da nas spasi od naših grijeha. Sveta Marija je doista Majka Božja jer Onaj koga je ona kao čovjeka začela, djelovanjem Duha Svetoga, nije nitko drugi doli vječni Sin Očev.

Isus je poslao apostole cijelom svijetu da »naviještaju Evanđelje svakom stvorenju«. Sadržaj tog Evanđelja bilo je ono što je Isus govorio i činio u svom zemaljskom životu. Matejevo, Markovo, Lukino i Ivanovo evanđelje rezultat su dugog procesa sastavljanja. Evanđelja nisu knjige koje prikazuju Isusa kao lik iz prošlosti: to su aktualne riječi, u njima je Isus uvijek živ.

Gubitak osjećaja za grijeh doveo je do gubitka potrebe za spasenjem, a odatle i do zaborava Boga kroz ravnodušnost. Međutim, Kristov trijumf je izraz njegova milosrđa prema čovjeku, pokazatelj da je »ljubav jača od grijeha«. Milosrđe je temeljni zakon koji prebiva u srcu svakog čovjeka kad pogleda brata kojeg susreće na putu života.

Ljudsko biće je osoba zato što je čovjek. Jednakost ljudi mora se izraziti u poštovanju svakog pojedinca i skupina. Diskriminacija, rasizam ili ksenofobija su nepravedni. Brak je „supružništvo”, pretpostavlja vezu „suposjedovanja”. Crkva zahtijeva da se osobe s homoseksualnim sklonostima primaju s poštovanjem, suosjećanjem i osjetljivošću.

Bog čovjeku daje moć da upravlja svijetom i zapovijeda mu da tu moć iskoristi. Zaštita okoliša moralna je obveza svake osobe i cijelog čovječanstva. Ekologija je jedno od područja u kojemu je dijalog kršćana s vjernicima drugih religija posebno važan za uspostavu suradnje.

Crkva smatra da je sloboda izuzetan znak Božje slike u čovjeku. Sudjelovanje ljudi u božanskom blaženstvu tako je veliko dobro i toliko željeno od božanske ljubavi, da je Bog bio spreman riskirati kada je čovjeka obdario slobodom. U moralnom smislu, sloboda nije toliko prirodno karakteristika čovjeka koliko borba, plod obrazovanja, moralnih vrlina i Božje milosti.

Čovjek je jedino stvorenje koje je sposobno znati i voljeti izvan onoga što je materijalno i konačno. Ako nam je Bog dao duh, to je zato da ga upoznamo i ljubimo: stvaranje čovjeka na sliku Božju podrazumijeva mogućnost ostvarenja odnosa u kojem postoji međusobna komunikacija. Ljudsko biće, kao slika Božja i dionik Njega koji je ljubav, biće je sposobno za ljubav.

Opravdano je pitati se o mogućnosti i učinkovitosti božanskih intervencija u našem svijetu. Svakodnevno prihvaćanje providnosti je čin teološke nade, koji ne isključuje odgovorno življenje slobode, koja je dio Božjeg plana. Providnost vodi kršćanina do stava sinovskog povjerenja u Boga u svim okolnostima.

Stvaranje je otajstvo vjere i razumu dostupna istina. Bog je sve stvorio »ne da poveća svoju slavu, nego da je pokaže i priopći«. Spoznaja i divljenje božanskoj moći, mudrosti i ljubavi vode čovjeka do stava poštovanja, klanjanja i poniznosti, do toga da živi u Božjoj prisutnosti znajući da je on njegovo dijete.