- Marija Magdalena pronalazi prazan grob.
- Uskrsli Isus zove je po imenu.
- Radost prvoga navještaja.
GRAD Magdala nalazio se na obali Galilejskog jezera. Isus je ondje provodio sretne trenutke i činio mnoga čudesa. Iz toga je kraja bila Marija – jedna od žena koje su slijedile Gospodina i bile oslobođene od sedam zloduha. Njezina ju je vjernost vodila sve do Kalvarije, gdje je na Veliki petak ostala uz Mariju. Sljedeće nedjelje ustala je vrlo rano, prije zore, napustila grad i uputila se prema grobu u koji je bilo položeno Isusovo tijelo. Ljubav je nadvladala strah jer je posjedovala snagu onoga tko ljubi i želi ljubiti sve dublje.
Možemo je zamisliti kako žurno korača, pazeći da je ne otkriju na gradskim vratima, noseći vrećicu s mirisnim biljem i pogrebnim platnima kako bi dovršila pomazanje Gospodinova tijela. Ide onamo kako bi pomazala njegovo beživotno tijelo. Put je vodi pokraj brda Kalvarije, zbog čega ponovno proživljava bol onoga petka. Ipak, stigavši do groba, iznenađena je što ne vidi vojnike koji su čuvali mjesto. Štoviše, kamen koji je zatvarao ulaz pomaknut je nekoliko metara dalje. Tada, kroz suze, vidi da je grob prazan. „Ženo, zašto plačeš?” (Iv 20, 13) pitaju neki neznanci – anđeli – vidjevši je neutješnu. Odgovor Marije Magdalene duboko je dirljiv: „Odnijeli su Gospodina mojega i ne znam kamo su ga stavili.”
Nedostajao joj je Isus. Nije mogla podnijeti da ga izgubi iz vida. Marijine suze svjedočanstvo su hrabrosti i nježnosti. Osoba koju je najviše voljela na svijetu pretrpjela je okrutnu smrt, a sada je njegovo tijelo nestalo. Nije imala čak ni utjehu pomazanja njegovih posmrtnih ostataka. Tijekom subote njezine su misli neprestano letjele prema grobu. Kako je samo čeznula za tim da mu iskaže svoju ljubav na prvo nedjeljno svjetlo! Suze Magdalene poučavaju nas da je pravi strah Božji strah od gubitka Njega, od toga da ne prepoznamo njegovu blizinu te da propustimo njegove pozive i milosti. Kako je sveti Josemaría često isticao: „Bez Isusa nam nije dobro”[1]. On je sve.
"PRAZAN grob! Marija Magdalena plače, more suza. Potreban joj je Učitelj. Otišla je onamo kako bi pronašla utjehu u njegovoj blizini, kako bi mu pravila društvo, jer bez Gospodina ništa nema vrijednosti – kako je jednom razmišljao sveti Josemaría. Marija ustraje u molitvi; traži ga posvuda; ne misli ni na što drugo osim na njega. Djeco moja, Bog ne može odoljeti takvoj vjernosti" [2].
"Ženo, zašto plačeš? Koga tražiš?" (Iv 20, 15), upitao ju je sam Krist kad ju je ubrzo nakon toga susreo. Isprva ga Marija zamijeni za vrtlara vrta u kojem se nalazio grob. Usred zbunjenosti i suza nije bilo lako obratiti pozornost na bilo što drugo. Zato odgovara: "Ako si ga ti odnio, reci mi gdje si ga stavio, i ja ću ga uzeti." Zapravo, Marija Magdalena vjerojatno ne bi mogla nositi tako teško tijelo, no ipak, poteškoće ne koče njezinu ljubav. "Jadna Magdalena! Iscrpljena umorom Velikog petka, svladana tjeskobom Velike subote, potpuno bez snage – a ipak je razmišljala o tome da ga 'odnese'!" [3].
Tek kad Isus izgovori njezino ime – "Marija!" (Iv 20, 16) – onim svojim prepoznatljivim tonom, ona shvaća da pred njom stoji Krist u svome proslavljenom tijelu. "Kako je lijepo pomisliti da se prvo ukazanje Uskrsloga Gospodina dogodilo na tako osoban način! Da postoji Netko tko nas poznaje, tko vidi našu patnju i razočaranje, tko se nad nama sažali i tko nas zove po imenu" [4]. Nagrada za Magdaleninu vjernu ljubav jest gledanje ljepote Uskrsloga Gospodina. Izlagala se rizicima radi Isusa, strastveno ga tražila, a Gospodin joj obilno uzvraća. Svladana emocijama, pada mu pred noge i obuhvaća ih. To je rječit znak: ne želi ponovno izgubiti Krista. Previše je patila gledajući poniženje Učitelja, misleći da ga je zauvijek izgubila. Upečatljiva je „nježnost kojom Isus postupa s tom ženom, koju su mnogi iskorištavali, a svi osuđivali. U Isusu je napokon pronašla čiste oči, srce sposobno ljubiti bez iskorištavanja. U Isusovu pogledu i srcu primila je objavu Boga kao Ljubavi”[5].
PUTOVANJE koje Marija Magdalena poduzima kako bi susrela proslavljenog Krista na neki je način slično putovanju svih kršćana: ustajanje nakon padova s poniznošću; traženje Gospodina bez prestanka u trenucima obeshrabrenja; briga za druge; praćenje Isusa kada se križ neočekivano pojavi. „U svakoj smrti koju doživljavamo postoji i prostor za nastanak novog života. Gospodin je živ i ostaje s nama. Kroz tračke uskrsnuća koji probijaju tamu, On povjerava naša srca nadi koja nas krijepi: moć smrti nije konačna sudbina naših života. Jednom zauvijek usmjereni smo prema punini jer smo u uskrslom Kristu i mi uskrsnuli”[6].
Baš kao što se njoj dogodilo, Isusov glas – koji izgovara naše ime duboko osobnim tonom – budi nas i podiže iz obeshrabrenja. Život u osluškivanju Njegova glasa, uz svijest o onome što nam Krist želi reći u svakom trenutku, pretvara svakodnevicu u stalnu priliku za ljubav. „Čovječanstvu su potrebne ovakve žene i muškarci: sposobni neumorno se okretati božanskom milosrđu, vjerni podno križa i pozorni da – usred svakodnevnih poslova – čuju vlastito ime izgovoreno s usana Uskrsloga”[7]. Marija je prva među učenicima koja vidi uskrslog Isusa. Njezine suze žalosti u nekoliko su se trenutaka pretvorile u suze ganuća. Isus toj vjernoj ženi povjerava prvo naviještanje velike vijesti: „Ne zadržavaj se... idi mojoj braći i reci im: Uzlazim k Ocu svojemu i Ocu vašemu, Bogu svojemu i Bogu vašemu” (Iv 20,18). Tuga u njezinu srcu pretvorila se u neopisivo slavlje.
Pred našim se očima ističe lik te žene koja trči prema Jeruzalemu. Na usnama nosi poruku nade za Kristove učenike i za cijeli svijet: Gospodin živi! Uskrsnuo je! Živa uskrsna radost sada vlada njezinim srcem – radost rođena iz praznog groba koja preplavljuje cijeli svijet. Uz Isusovu majku, Marija Magdalena u tim je trenucima najsretnija žena na zemlji.
[1] Usp. J. Echevarría, „Marija Magdalena, bliska Učitelju”, u: Alfa y Omega, 21. srpnja 2016.
[2] Sveti Josemaría, razmatranje, 22. srpnja 1964.
[3] Časni sluga Božji Fulton Sheen, Život Kristov* pogl. 54.
[4] Franjo, opća audijencija, 17. svibnja 2017.
[5] Benedikt XVI., homilija, 17. lipnja 2007.
[6] Lav XIV., homilija, 5. travnja 2026.
[7] J. Echevarría, „Marija Magdalena, bliska Učitelju”, u: Alfa y Omega, 21. srpnja 2016.