• Bezuvjetan poziv
• Sreća nije individualistička
• Bog želi da se svi spase

ZA VRIJEME objeda u farizejevoj kući Isus je ispripovjedio prispodobu o uzvanicima na svadbenoj gozbi: »Čovjek neki priredi veliku večeru i pozva mnoge. I posla slugu u vrijeme večere da rekne uzvanicima: ‘Dođite! Već je pripravljeno!’« (Lk 14, 16-17). Isus se ovom slikom služi da opiše kraljevstvo Božje: jedno od njegovih obilježja jest besplatna velikodušnost. Čovjek nije tražio nikakvu naplatu za sudjelovanje na gozbi. Sve je bilo spremno; preostalo je samo uživati u večeri. „Takav je kršćanski život, ljubavna priča s Bogom. Gospodin slobodno preuzima inicijativu i nitko ne može tvrditi da je jedini pozvan. Nitko nema bolje mjesto od drugoga, jer svi uživaju Božju naklonost. Kršćanski se život uvijek rađa i preporađa iz te nježne, posebne i povlaštene ljubavi.”^[1]

Ta je velikodušnost prisutna i u obiteljskim odnosima. Djeca ne moraju zaslužiti ljubav svojih roditelja, niti ima smisla da pokušavaju otplatiti dug za svu skrb koju su primila. Otac i majka ljube ih takve kakvi jesu i uvijek će im darivati svoju ljubav, čak i kada ona ne bude uzvraćena. Nešto se slično događa u našem odnosu s Bogom. On nas traži. Ne zadovoljava se odnosom utemeljenim na pukoj pravednosti, u kojem svaka strana strogo ispunjava svoje dužnosti. Želi s nama izgraditi istinsko zajedništvo života, utemeljeno na bezuvjetnoj ljubavi. Zato nam i dalje upućuje svoj poziv na gozbu kraljevstva Božjega, čak i kada smo ga možda odbili. „Meni, tebi, svakomu od nas On danas govori: ‘Ljubim te i uvijek ću te ljubiti, jer si dragocjen u mojim očima.’”^[2] Istodobno, kako ističe prelat Opusa Dei, mi smo ti koji imamo korist kada odlučimo prihvatiti Njegov poziv: „Nismo mi ti koji Njemu činimo uslugu. Bog je taj koji obasjava naš život ispunjajući ga smislom.”^[3]

UNATOČ VELIKODUŠNOSTI poziva, mnogi su se ispričavali kako bi izbjegli gozbu: ‘Njivu sam kupio i valja mi poći pogledati je…’, ‘Kupio sam pet jarmova volova pa idem okušati ih…’, ‘Oženio sam se i zato ne mogu doći’ (Lk 14, 18-20). Čini se da ti ljudi nisu prezreli gozbu. Jednostavno su smatrali da njihovi osobni poslovi zaslužuju više pozornosti i da stoga opravdavaju njihovu odsutnost. „Tako se ljubav hladi, ne iz zloće, nego zato što dajemo prednost onome što je naše: svojoj sigurnosti, svome samopotvrđivanju, svojoj udobnosti… Smjestimo se u naslonjač dobitaka, užitaka ili kakva hobija koji nam donosi nešto sreće. I na kraju starimo loše i brzo, jer starimo iznutra. Kada se naša srca ne šire, zatvaraju se u sebe i stare.”^[4]

Logika kraljevstva Božjega drukčija je od logike svijeta. Sreću nećemo pronaći povlačeći se u vlastite sigurnosti, bile one materijalne ili ne: slobodno vrijeme, novac, gomilanje sve uzbudljivijih iskustava… Isus nas poziva da se ne zatvaramo, nego da prihvaćamo pozive ljudi koji nam dolaze ususret. Kao što je rekao sveti Josemaría: „Ono što je potrebno za postizanje sreće nije lagodan život nego zaljubljeno srce.”^[5]

SUOČEN S odbijanjem uzvanika, domaćin je odlučio proširiti svoj poziv na mnogo više ljudi: ‘Iziđi brzo na trgove gradske i ulice pa dovedi ovamo prosjake, sakate, slijepe i hrome.’ I sluga reče: ‘Gospodaru, učinjeno je što si naredio i još ima mjesta.’ Reče gospodar sluzi: ‘Iziđi na putove i među ograde i prisili neka uđu da mi se napuni kuća’ (Lk 14, 21-23). Drugo je obilježje kraljevstva Božjega njegova univerzalnost: »Nema uistinu razlike između Židova i Grka jer jedan je Gospodin sviju, bogat prema svima koji ga prizivlju« (Rim 10, 12-13). Kao što je komentirao utemeljitelj Opusa Dei: „Bog želi da se svi ljudi spase. To je poziv nama, ali i odgovornost koja leži na svakome od nas. Crkva nije utočište za nekolicinu povlaštenih.”^[6]

Isus svoju poruku spasenja nije ponudio tek nekolicini. Dokaz je tomu da se apostoli nisu ograničili na naviještanje Evanđelja narodima u blizini Izraela, nego su proputovali cijeli tada poznati svijet. „Tko kaže da je velika Crkva samo mali dio zemlje? Velika Crkva jest sav svijet”, kaže sv. Augustin. „Kamo god pođeš, ondje je Krist. Tvoja baština seže do krajeva zemlje; dođi i sa mnom je uzmi u posjed.”^[7] Gdje god bili, možemo Isusov poziv prenositi ljudima oko sebe. Možemo moliti Djevicu Mariju da nam dade srce poput srca njezina Sina, ispunjeno željom za spasenjem svih duša.

^[1] Franjo, homilija, 15. listopada 2017.

^[2] Franjo, homilija, 24. prosinca 2019.

^[3] Mons. Fernando Ocáriz, „Svjetlo da vidimo, snaga da htjednemo”, ABC, 18. rujna 2018.

^[4] Franjo, homilija, 15. listopada 2017.

^[5] Sveti Josemaría, Brazda, br. 795.

^[6] Sveti Josemaría, Prijatelji Božji, br. 263.

^[7] Sv. Augustin, Tumačenja psalama, 21, 2, 26.