• Crkva, Isusova obitelj
• Marija je „žena slušanja”
• Srca otvorena Božjoj volji

ISUSOV SE glas već pronio čitavom Galilejom i mnogi ljudi dolaze k Njemu. Neki dovode bolesne, drugi Mu povjeravaju svoje probleme ili traže savjet. Treći vjerojatno donose svoju djecu da prime Isusov blagoslov. On propovijeda, sluša i odgovara na pitanja. Isusu je stalo do ljudi. Ne uzmiče pred njihovom boli, bolešću ili tjeskobom. Svaki je Njegov dan poput kruha od kojega mnoštvo gladnih ruku trga komade dok ništa ne preostane. Njegovu potpunom predanju na križu prethodilo je svakodnevno darivanje sebe ljudima oko Njega.

Jednoga dana, dok Ga je mnoštvo tražilo, Njegova Majka i neki rođaci dođoše vidjeti Isusa, ali »ne mogoše do njega zbog mnoštva« (Lk 8, 19). Mnoštvo oko Učitelja bilo je toliko veliko da je novopridošlima priječilo put. Njegovi Mu učenici javiše: »Majka tvoja i braća tvoja stoje vani i žele te vidjeti.« A Isus im dade odgovor koji na otajstven način sažima Radosnu vijest koju je donio na zemlju: »Majka moja, braća moja – ovi su koji riječ Božju slušaju i vrše« (Lk 8, 20-21).

Možda su ljudi oko Njega na licima pokazali iznenađenje, no Isus se tim riječima nije htio udaljiti od svoje Majke. Naprotiv, želio je istaknuti svoj naum da uspostavi obitelj ujedinjenu nadnaravnim vezama: Crkvu. Tu će obitelj činiti muževi i žene svih vremena koji će prigrliti Njegovu riječ i dopustiti da ona donese plod u njihovim životima. Kao što je objasnio jedan srednjovjekovni pisac: „Krist je devet mjeseci prebivao u šatoru Marijine utrobe. Prebiva do svršetka vjekova u šatoru vjere Crkve. Prebivat će zauvijek u spoznaji i ljubavi svake vjerne duše.”^[1]

„MARIJA JE uistinu žena slušanja: vidimo to u njezinu susretu s anđelom i vidimo to iznova u svakom događaju njezina života, od svadbe u Kani do križa i dana Pedesetnice... [Ona] ne kaže jednostavno ‚da’, nego usvaja riječ, prihvaća riječ i slijedi je istinskom poslušnošću, kao da je riječ pounutrašnjena, to jest kao da je postala riječ u meni i za mene, gotovo oblik mojega života.”^[2] Primjerice, kada moli Magnificat, vidimo kako je dobro poznavala Pisma i kako njezino poznavanje seže dublje od teoretskoga; uviđamo da se „poistovjetila s riječju do te mjere da su se riječi Staroga zavjeta sažele u hvalospjev koji se oblikovao u njezinu srcu i na njezinim usnama. Vidimo da je njezin život bio uistinu prožet riječju. Ušla je u riječ, usvojila ju je, i riječ je postala život u njoj.”^[3]

Slušanje riječi Božje ne udaljuje nas od svijeta; naprotiv, uranja nas u njega, otkrivajući nam istinsku stvarnost stvari. „Reći ‚da’ Gospodinu znači pripraviti se prigrliti život kakav dolazi, sa svom njegovom krhkošću i jednostavnošću, a često i s njegovim sukobima i neugodnostima.”^[4] Marija je svoju vjernost živjela „u skrivenoj i tihoj žrtvi svakoga dana [...] nikada uz fanfare”.^[5] Životi svih svetaca pokazuju da je vjerno slušanje blago koje se poslije prelijeva u djela ljubavi koja preobražavaju svagdašnji život. Marija, „žena slušanja”, nije živjela život koji bi izvana izgledao spektakularno. Obavljala je uobičajene poslove svake majke svojega vremena; čitavo njezino postojanje bilo je obilježeno dubokom poučljivošću Božjoj volji. Njezin je svagdašnji život, poput života njezina Sina, radostan jer je slijedila Božje naume. Ona je „sretna jednostavno biti ondje gdje je Bog želi, ispunjajući brižno ono što Bog želi da čini”.^[6] Njezine se želje i nakane podudaraju s dobrohotnim naumom njezina Sina. U njima je posve slobodna i spokojna.

SVETI JE Josemaría volio zamišljati Gospu sabranu u molitvi u času Navještenja. Mnogi su slikari prikazali taj prizor, često s knjigom Svetog Pisma u njezinim rukama. Za našu Majku čitanje tih stranica nije bilo tek način prisjećanja na događaje iz prošlosti; one su sadržavale Božje riječi upućene njoj u tom samom trenutku. „Nema boljega načina molitve nego staviti se poput Marije u stav otvorenosti, sa srcem otvorenim Bogu: ‚Gospodine, što Ti hoćeš, kada Ti hoćeš i kako Ti hoćeš.’ To jest, srce otvoreno Božjoj volji. A Bog uvijek odgovara.”^[7]

Čitanje Svetoga Pisma srcem otvorenim Božjoj volji omogućuje nam otkriti što nam On želi reći danas, u ovom trenutku. Njegova je riječ uvijek živa i djelotvorna, pa isti odlomak možemo čitati uvijek iznova i uvijek pronaći nešto novo. Tako nam slušanje Božje riječi s otvorenošću pomaže da je malo-pomalo provodimo u djelo, stavljajući svoju slobodu, razum i sposobnost ljubljenja u Njegovu službu. Slušanje i vršenje riječi Božje nerazdvojivi su čini jer „riječ se Božja istinski razumije tek onda kada se počne izvršavati”.^[8] Možemo moliti Gospu da nam pomogne razmatrati Sveto Pismo s onom istom otvorenošću srca koja je obilježila njezin život.

^[1] Služba čitanja, bl. Izak iz Stelle, Propovijed 51.

^[2] Benedikt XVI., govor, 26. veljače 2009.

^[3] Isto.

^[4] Franjo, govor, 26. siječnja 2019.

^[5] Sveti Josemaría, Susret s Kristom, br. 172.

^[6] Isto, br. 148.

^[7] Franjo, audijencija, 18. studenoga 2020.

^[8] Sv. Grgur Veliki, Homilije o Ezekielu, I, 10, 31.