•  Svakodnevni novi početak

• Oslanjanje na Božju milost

• Okretanje Njemu, uzdanje u Njegovu pomoć

DANAS započinjemo vrijeme došašća – vrijeme iščekivanja, jer znamo da je Isusov dolazak blizu. Liturgija ove nedjelje poziva nas da razmislimo o svojim životima u svjetlu Gospodinova dolaska: „Podaj svojim vjernicima, svemogući Bože, odlučnost da pođu u susret Kristu koji dolazi, čineći dobra djela, kako bi, okupljeni njemu zdesna, zavrijedili baštiniti kraljevstvo nebesko”(1). Cjelokupno naše postojanje vrijeme je iščekivanja onoga velikog dana kada će Isus doći da nas uzme k sebi. Stoga nas, kao pripremu za taj susret, mudrost Crkve vodi k tome da molimo Boga za veću želju za činjenjem dobra.

U današnjem evanđelju čujemo Isusove riječi: „Uspravite se i podignite glave jer se približava vaše otkupljenje” (Lk 21, 28). Bog nam je povjerio ovaj svijet kao baštinu; želi da se brinemo za njegov narod i potiče nas da sijemo dobro u vlastitim životima i svuda oko sebe. Jednoga dana – ne znamo kada – Gospodin će se vratiti. Kakvu ćemo samo radost unijeti u Kristovo srce kada mu toga dana pođemo u susret! Dok taj trenutak ne dođe, želimo ostati budni, jer ne znamo ni dana ni sata.

U Isusovoj prisutnosti možemo razmišljati o povjerenju koje nam Bog iskazuje čineći nas dionicima svoga poslanja. Ovo došašće pruža dobru priliku da razmotrimo zadaće koje nam je Gospodin povjerio i vidimo kako ih izvršavamo. Možda ćemo, uz zahvalnost za tolike radosti, uvidjeti da smo neke aspekte zanemarili. Danas možemo odlučiti krenuti iznova na tim područjima, slijedeći savjet koji je sveti Josemaría često davao: „Početi iznova? Da, početi iznova. Ja – a pretpostavljam i ti – počinjem iznova svakoga dana, svakoga sata; svaki put kad se kajem za svoje grijehe, počinjem iznova”(2).

„BDIJTE i molite u svako doba” (Lk 21, 36). Gospodinov poticaj iz današnjeg evanđelja mogao bi nam se učiniti pretjerano žurnim. Pa ipak, nije li to istina? Život je kratak, vrijeme brzo prolazi, a užurban tempo kojim često živimo može potisnuti bitne vidove našeg postojanja u drugi plan. Gospodin želi biti s nama; želi da ga ne zaboravimo te nam se stoga uvijek iznova obraća. Poziv na bdjenje izraz je te Božje želje; to je način da nas probudi ako smo duhovno klonuli ili ako nam pažnju odvlače brojne trenutne brige koje se čine važnijima. Isus nas poziva da ponovno prigrlimo ono što je bitno.

„Bdijte.” Gospodin nas s ljubavlju poziva da obnovimo svoju čežnju za svetošću i da sve što je potrebno ponovno usmjerimo prema Bogu. U drugom misnom čitanju sveti nas Pavao podsjeća da to djelo našeg posvećenja ne ovisi isključivo o našim vlastitim naporima ili odlučnosti, već je Božje djelo: „Neka Gospodin učini da rastete i obilujete ljubavlju jedni prema drugima” (1 Sol 3, 12).

Božanska nam je pomoć darovana; njome smo obogaćeni. Isus nas poziva na zajedništvo i, čudesno, daruje samoga sebe kako bismo mogli postići taj novi život. Dok se pripremamo – i izvana i iznutra – za rođenje Djeteta Isusa, možemo razmišljati o tim istinama. Gospodin nas želi ispuniti svojom milošću: svojom ljubavlju, milosrđem, nježnošću, poniznošću, snagom i mudrošću. Ovo vrijeme došašća – vrijeme iščekivanja – prilika je da se otvorimo toj milosti i svesrdno je prihvatimo. Čineći to, na vidjelo će izaći naša najbolja verzija – ono najbolje u svakome od nas.

NAŠ život je predivan Božji dar. Tijekom došašća – vremena posebne milosti – Crkva nas uvijek iznova podsjeća na tu istinu: Bog vrijedi više od stvari koje guše ili umanjuju ljubav, stvari koje na koncu uzrokuju bol i nesreću. „U društvu koje se često previše usredotočuje na materijalno blagostanje, vjera nam pomaže podignuti pogled i otkriti pravu dimenziju našeg postojanja. Ako smo nositelji Evanđelja, naš će put na ovoj zemlji biti plodonosan”(3). Podizanje pogleda, ponovno otkrivanje istinske dimenzije našeg života, ostavljanje trajnog traga i donošenje plodova tijekom našeg vremena na zemlji – to može biti izvrstan program za došašće. U nadi da će to postati stvarnost u svakome od nas, možemo moliti Gospodina riječima psalma: „Pokaži mi Gospodine putove svoje, nauči me svojim stazama!” (Ps 25, 4).

Obraćenje je prije svega milost: ono je svjetlo za gledanje i snaga za htijenje. Želimo gledati Božje lice kako bi nas On spasio. Znamo da nas naša ograničenja ne određuju te da nam je, naprotiv, oslonac beskrajna Božja snaga. Gospodine, u Tebe polažemo svoje pouzdanje. To Mu moramo reći jer Bog duboko poštuje našu slobodu i čeka da Mu dopustimo sudjelovanje u našim životima. Ako Ga zamolimo, ako potom slušamo Njegove riječi i nastojimo ih provesti u djelo, ako najteže zadaće prepustimo Njegovim rukama dok se sami trudimo činiti ono što je u našoj moći, možemo biti sigurni da će nam On udijeliti svoje svjetlo i svoju snagu.

Znajući tko je naš Gospodin i prihvaćajući Njegov savjet da ostanemo budni, želimo očuvati to raspoloženje ljubavi, čak i onda kada umor povremeno obilježava naše dane. Možemo računati na Marijinu prisutnost: ona je znala živjeti u budnom iščekivanju tijekom mjeseci dok je nosila Gospodina, a znat će nas održati budnima i radosnima – pomažući nam da uvijek iznova počnemo kad god je to potrebno – sve do dolaska našeg Isusa.

1 Rimski misal, Prva nedjelja došašća, zborna molitva.
2 Sveti Josemaría, U razgovoru s Gospodinom (In Dialogue with the Lord), kritičko-povijesno izdanje, str. 143.
3 Mons. Fernando Ocáriz, članak „Svjetlo za gledanje, snaga za htijenje” (Light to see, strength to will), ABC, 18. rujna 2018.