- Uklanjanje onoga što sprječava
PROPOVIJED na gori prvi je od pet velikih govora u kojima sveti Matej sažima Isusova učenja o Kraljevstvu Božjem. Početak ovog govora je proglašenje Blaženstava (Mt 5,1-11): u njima Isus "nam daje nove zapovijedi, koje nisu pravila, već pokazuju put sreće koji nam predlaže" [1]. Čineći ih životom našeg života, oni koji slijede Krista mogu, uz njegovu pomoć, postati sol zemlje i svjetlo svijeta.
S Blaženstvima kao pozadinom, Gospodin tumači glavne zapovijedi zakona. Nastoji izvući njihovo puno značenje kroz niz antiteza između starih zapovijedi i svog novog načina njihova predstavljanja: "Čuli ste da je rečeno... ali ja vam kažem." Njegov način izražavanja - "Kažem vam" - ostavio je veliki dojam na ljude jer se svodio na prisvajanje Božjeg autoriteta za sebe. Onome što je Mojsije rekao, Isus dodaje nešto novo, dovodi to do punine.
Gospodin ne ukida zapovijedi zakona, već ih internalizira, osvjetljavajući ih na način da one mogu istinski suobličiti naša srca Božjima. Za njegove učenike, "Isusove su riječi, pune ljubavi, a ipak zahtjevne" [2], program su svetosti: "Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski" (Mt 5,48). "Istina je: Isus je zahtjevan prijatelj koji postavlja visoke ciljeve" [3], svakako više od Mojsijevih, i ide do njihovih krajnjih posljedica. Za Isusa svaka zapovijed dobiva svoje puno značenje kao zahtjev ljubavi, a sve su ujedinjene u najvećoj od svih: ljubiti Boga svim srcem svojim i bližnjega svoga kao samoga sebe (usp. Mt 22,36-40). Ljubav je zahtjevna i u tome leži njezina ljepota.
„ČULI ste da je rečeno: ‘Ne čini preljuba.’ A ja vam kažem: Tko god s požudom pogleda ženu, već je s njom učinio preljub u svome srcu“ (Mt 5,27). Komentirajući ovaj stih, sveti Grgur Veliki upozorio je: „Moramo, dakle, bdjeti da ne gledamo na ono što je nedopušteno poželjeti“ [4]. Gospodinove zapovijedi nisu proizvoljne; naprotiv, one odgovaraju željama ljudskog srca, budući da nam, poznajući nas intimno, Bog zapovijeda koji je pravi put do sreće. Ranije, na početku govora, Učitelj nas je uvjeravao da je blago onima koji su zaista „čistih srca“ (Mt 5,8).
Ovim blaženstvom Gospodin nas poziva da poistovjetimo svoj pogled s njegovim; da njegujemo unutarnjost koja nas vodi da usmjerimo svoje osjećaje i misli prema njemu. Ograničavanje čistoće srca isključivo na borbu protiv iskušenja i neurednih impulsa moglo bi nas dovesti do toga da je doživljavamo kao teret. Zbog toga gubimo iz vida činjenicu da nas život s Bogom u stvarnosti ispunjava „Ljubavlju koja zadovoljava, a ne nasiti“ [5] našim najdubljim željama. Kada kralj David moli: „Stvori u meni čisto srce, Bože“ (Psalam 51 [50],12), on traži sposobnost da uživamo u onome što je istinski vrijedno, a ne samo u onome što je prolazno.
„Nije dovoljno zadržavati se 'na površini' ljudskih djela; potrebno je prodrijeti upravo u unutrašnjost“ [6]. U borbi protiv grijeha, Gospodin ide do korijena, cilja na srce, jer se tamo kuje dobrota ili zlo naših djela. „Ispitajte s iskrenošću svoj način na koji slijedite Učitelja“, predlaže sveti Josemaría. „Razmislite jeste li se predali na služben i suhoparan način, s vjerom kojoj nedostaje živosti; nema li poniznosti, žrtve, djela u vašem svakodnevnom životu; nema li u vama ničega osim fasade i niste li u detaljima svakog trenutka..., jednom riječju, nedostaje li vam Ljubavi“ [7].
„AKO te desno oko sablažnjava, iskopaj ga i baci od sebe. Bolje ti je da izgubiš jedan ud svoga tijela, nego da cijelo tijelo tvoje bude bačeno u pakao“ (usp. Mt 5,29). Gospodinove riječi, sa svojom upečatljivom slikovitošću, potiču nas „da ne pristajemo na kompromise sa zlom... Isus je u tome radikalan, zahtjevan, ali za naše dobro, poput dobrog liječnika. Svaki rez, svako orezivanje, jest da bismo bolje rasli i donosili plod u ljubavi. Zapitajmo se stoga: Što je u meni što proturječi Evanđelju? Što točno Isus želi da odsiječem u svom životu?“[8]
„Ne budite dovoljno kukavica da budete hrabri, bježite!“[9] savjetuje sveti Josemaría. Da bismo ga slijedili na putu, ponekad ćemo morati bježati od situacija koje nas udaljavaju od ljubavi i onoga što nas sprječava. Stekli smo skriveno blago za koje smo spremni prodati sve ostalo, čak i stvari za koje znamo da su dobre. „Vjernost je posebno očita kada uključuje trud i patnju“,[10] a ponekad zahtijeva žrtve. Sveti Augustin je rekao: „U onome što se ljubi, ili se ne osjeća teškoća ili se voli sama teškoća... Trudovi onih koji ljube nikada nisu teški.“[11]
Marija je s istom ljubavlju proživljavala trenutke radosti i tuge. Možemo je zamoliti da posreduje za nas kako bismo se i mi mogli suočiti sa svim tim situacijama znajući da sve što Bog traži od nas jest da nas približi njemu.
[1] Franjo, opća audijencija, 29. siječnja 2020.
[2] Sveti Josemaría, Susret s Kristom, br. 33.
[3] Sveti Ivan Pavao II., Poruka, 15. kolovoza 1996., br. 3.
[4] Sveti Grgur Veliki, Moralia, 21, 2.
[5] Sveti Josemaría, Prijatelji Božji, br. 208.
[6] Sveti Ivan Pavao II., Opća audijencija, 16. travnja 1980.
[7] Sveti Josemaría, Kovačnica, br. 930.
[8] Franjo, Anđeo Gospodnji, 26. rujna 2021.
[9] Sveti Josemaría, Put, br. 132.
[10] Biskup Fernando Ocáriz, Pastoralno pismo, 19. ožujka 2022., br. 3.
[11] Sveti Augustin, De bono viduitatis, 21, 26.