– Ono što nam nitko ne može oduzeti
Gospodin priprema svoje učenike za njihovu prvu apostolsku misiju. Dvanaestorica se spremaju krenuti u susjedne gradove kako bi navijestili dolazak Kraljevstva Božjega. Ali prvo čuju Isusove riječi koje na prvi pogled djeluju uznemirujuće: on proriče da će prije ili kasnije pretrpjeti mržnju, progon, pa čak i smrt. Gospodin ne skriva od njih teškoće s kojima će se suočiti, iako zna da bi to moglo izazvati određenu sumnju ili napetost među apostolima. Stoga, prije odlaska, dodaje: „Ne bojte se... Tko mene prizna pred ljudima, priznat ću i ja njega pred Ocem svojim koji je na nebesima“ (Mt 10,26.32).
Kada krećemo u avanturu, normalno je osjetiti određenu strepnju zbog izazova koji nas očekuju. Na neki način, to je dio naše prirode, koja nas upozorava kada se spremamo istražiti nepoznato područje. Isus to dobro zna, zato im, kada kasnije šalje svoje učenike da šire Evanđelje po cijelom svijetu, kaže: „Znajte da sam s vama u sve dane do svršetka svijeta“ (Mt 28,20). Zato apostoli neće biti paralizirani strahom: znaju da u svakom trenutku mogu računati na Isusovu blizinu i pomoć.
Prorok Jeremija doživio je situaciju sličnu onoj koju je Gospodin prorekao. U njegovoj knjizi vidimo ga kako izlijeva svoje srce Bogu zbog ruganja i kleveta koje prima, iako ga najviše bole napadi onih koji su mu najbliži i čekaju njegov pad: „Svi moji poznanici čekaju da se spotaknem: ‘Kad bi se samo dao zavesti, mogli bismo ga svladati i osvetiti se!’“ Međutim, ne dopušta da ga svlada strah, jer je siguran u svoju konačnu pobjedu: „Gospodin je sa mnom kao junak, zato će oni koji me progone pasti nemoćni“ (Jr 20,10-11).
Jedna od poteškoća s kojima će se apostoli susresti jest fizičko nasilje. To je stvarnost koja je prisutna u životu Crkve od najranijih stoljeća i nastavlja biti takva i danas. Bezbrojni kršćani dali su svoje živote za Evanđelje: umirući su pokazali Krista, koji je milosrđem pobijedio zlo, i postigli vječno spasenje. Zato Gospodin upozorava: „Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, a duše ne mogu ubiti. Nego se bojte onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu“ (Mt 10,28).
U nekim dijelovima svijeta, naviještanje Krista povlači za sobom ozbiljne probleme. U drugima – hvala Bogu, većini – ne uključuje fizičku patnju, ali možemo iskusiti poteškoće drugih vrsta. U tim slučajevima Gospodin nas potiče da ne pridajemo previše važnosti zemaljskim sigurnostima i da s većom vjerom cijenimo ono što je uistinu važno: ništa nas ne može odvojiti od njegove ljubavi. „Jedini strah koji učenik treba imati jest da će izgubiti ovaj božanski dar, bliskost, prijateljstvo s Bogom, odričući se života prema Evanđelju i time dovodeći do moralne smrti, koja je posljedica grijeha.“[1]
Ta sigurnost da je najvrjednija stvar u našim životima naš odnos s Bogom navela ga je svetog Josemariju da piše: „Dijete Božje nema straha od života ni od smrti, jer je temelj njegova duhovnog života osjećaj božanskog sinovstva: Bog je moj Otac, misli on, i On je Autor svega dobra, On je sva Dobrota. – Ali djelujemo li ti i ja zaista kao djeca Božja?“[2]
Svatko tko želi slijediti plemeniti ideal u ovom životu susrest će se s poteškoćama. Mnoge od njih su doista stvarne, ali ih tako često preuveličavamo svojom maštom. Tko se nije počeo brinuti i zadržavati na problemu koji se još nije ni dogodio i nikada se neće dogoditi? Mašta izmišlja prepreke koje, u mnogim slučajevima, nisu stvarne i guraju nas u "mučne kušnje; ali Krista nema u tim kušnjama, jer gdje je Gospodin, ondje je mir i radost" [3]. Sklonost predviđanju problema, kako bismo se s njima mogli suočiti ako se pojave, sprječava nas da uživamo u stvarnosti koju imamo pred sobom. A to može uzrokovati strah i nesigurnost, jer smo u stalnom stanju pripravnosti kako bismo izbjegli opasnost.
Isus predlaže da živimo dan po dan: "Ne brinite se dakle za sutra, jer sutra će se samo brinuti za sebe. Dosta je svakom danu zla njegova" (Mt 6,34). Ovo nije poziv na lijenost ili naivna izjava koja ignorira prepreke, već maksima puna zdravog razuma. Ne čini se razumnim brinuti se o problemima koji se možda ni ne događaju kada svaki dan nudi vlastite izazove koji zahtijevaju našu pažnju: dijete o kojem se treba brinuti noću, radni projekt koji se jedva pokreću, prijatelj koji prolazi kroz teško razdoblje... Djevica Marija pomoći će nam da živimo bezbrižno, bez straha, znajući da u svakom trenutku imamo milost njezina Sina.
[1] Papa Franjo, Angelus, 21. lipnja 2020.
[2] Sveti Josemaría Escrivá, Kovačnica, br. 987.
[3] Sveti Josemaría Escrivá, Susret s Kristom, br. 77.