- Pomirenje s drugima

- Prihvaćanje vlastitih i tuđih slabosti

- Marijin pogled pun razumijevanja

AKO DAKLE prinosiš dar na žrtvenik pa se ondje sjetiš da tvoj brat ima nešto protiv tebe, ostavi dar ondje pred žrtvenikom, idi i najprije se izmiri s bratom, a onda dođi i prinesi dar (Mt 5,23-24). Euharistija, sakrament oltara, ima moć preobraziti naše odnose s drugima. Isus traži od nas da ljubimo kao što je on ljubio te ostaje s nama, pod prilikama kruha i vina, kako bi tu ljubav omogućio. Novi savez zapečaćen Kristovom krvlju omogućuje nam da se pomirimo s onima od kojih smo se iz ovog ili onog razloga udaljili.

»Ova naklonost koju gajim prema vama, djeco moja, nije suha, ‚službena' ljubav«, rekao je sveti Josemaría. »To je prava ljubav i topla, ljudska naklonost, jer ste vi moje blago.«[1] Njegove riječi odjekuju riječima svetoga Pavla: ne prestajem zahvaljivati za vas i sjećati vas se u svojim molitvama (Ef 1,16). »Svaka je osoba vrijedna našega darivanja. Ne zbog svoga tjelesnog izgleda, svojih sposobnosti, svoga jezika, svoga načina razmišljanja niti zbog ikakva zadovoljstva koje bismo mogli primiti, nego zato što je djelo Božjih ruku, njegovo stvorenje. Bog je tu osobu stvorio na svoju sliku i ona odražava nešto od Božje slave. Svako je ljudsko biće predmet Božje beskrajne nježnosti, a on je osobno prisutan u njegovu životu.«[2]

Svađa nas, s druge strane, udaljuje od Boga: ne ostavljamo prostora da nas ispuni njegov mir. Možemo ga, poput svetaca, zamoliti da nam pomogne prepoznati Božju sliku u našoj braći i sestrama te da se u svetoj misi sve tješnje sjedinimo s njim.

SVAKI KOJI se srdi na brata svoga, bit će podvrgnut sudu (Mt 5,22). Isus otkriva izvor većine sukoba: našu nesposobnost da razumijemo vlastite slabosti ili slabosti drugih. Iza oštrih sudova o drugim ljudima često se kriju neotkrivene ili tek djelomično poznate osobne pogreške. »Upiranje prstom i osuđivanje drugih često su znakovi nesposobnosti da prihvatimo vlastite slabosti, vlastitu krhkost.«[3]

Katekizam Katoličke Crkve preporučuje siguran put: »Svatko neka nastoji, koliko je god moguće, u dobru smislu tumačiti misli, riječi i djela svoga bližnjega.«[4] Grijeh, koji se sastoji u okretanju leđa Bogu i drugima, sa sobom nosi unutarnju kaznu. Isusove nam riječi pokazuju posljedice nerazumijevanja drugih: ostajemo zarobljeni u vlastitim sudovima.

Božji je pogled posve drukčiji. Želimo naučiti Božji način gledanja crpeći iz euharistije; ondje učimo opraštati sebi i drugima. Isus razumije naše pogreške, mane i grijehe. Kad drugima pomažemo umjesto da ih osuđujemo, i sami postajemo primatelji beskrajne ljubavi koja liječi sve rane.

»PRIJE ILI poslije svi ćemo susresti osobu koja trpi.«[5] Ne možemo a da ne opazimo ranjenost drugih, no ti susreti postaju trenuci milosti kad otkrijemo kako Bog reagira na bol i patnju. »Po uzoru na našega Gospodina, razumijte svoju braću i sestre, vrlo velikim srcem koje se ni nad čim ne zgraža, i ljubite ih istinski i uistinu. […] Budete li vrlo ljudski, moći ćete prijeći preko malih nedostataka i uvijek, s majčinskim razumijevanjem, vidjeti dobru stranu stvari.«[6]

»I jezik se mora preobraziti i pročistiti. On daje zvuk glazbi koja odzvanja u srcu.«[7] Ako nismo uspjeli usvojiti Isusov samilosni pogled, ne čudi što u sebi gomilamo kritičke sudove o drugima. Zato je najbolje promatrati ljude oko sebe ne samo glavom, nego i srcem. U molitvi i u svojim ispitima savjesti možemo zamoliti Boga da naše kritike i pritužbe preobrazi u želju da razumijemo i ljubimo svoju braću i sestre onakvima kakvi jesu, a ne samo onakvima kakvima bismo željeli da budu.

Majke traže isprike kojima bi opravdale propuste svoje djece, a Marija, naša Majka, gleda sve nas s razumijevanjem i samilošću. Možemo se obratiti njoj i zamoliti za pomoć da na isti način gledamo ljude oko sebe.

[1] Sveti Josemaría, citirano u: Vázquez de Prada, Utemeljitelj Opus Dei, sv. III., Scepter, str. 269, bilj. 22.

[2] Papa Franjo, Evangelii gaudium, br. 274.

[3] Papa Franjo, Patris corde, br. 2.

[4] Katekizam Katoličke Crkve, br. 2478.

[5] Papa Franjo, Fratelli tutti, br. 69.

[6] Sveti Josemaría, Pismo 27, br. 35.

[7] Mons. Fernando Ocáriz, U svjetlu evanđelja.