• Željeti vidjeti Isusa
• Biti poput Krista
• Svetost i apostolat

EVANĐELJA NAM pripovijedaju o mnogim, međusobno vrlo različitim ljudima koji su željeli vidjeti Isusa. Jedan od njih bio je Herod, koji je čuo za čudesa što ih je Isus činio te se našao u nedoumici. Njegova je zbunjenost dolazila otuda što su neki govorili: »Ivan uskrsnu od mrtvih«. Herod je sâm dao pogubiti Ivana, na nagovor Herodijade, žene svojega brata. A Herod reče: »Ivanu ja odrubih glavu. Tko je onda ovaj o kom toliko čujem?« (Lk 9, 7-9). Sveti Luka piše da je Herod već odavna želio vidjeti Isusa (Lk 23, 8). No kada je Herod napokon susreo Isusa, tijekom Muke, Gospodin je šutio. Kralj Ga je želio vidjeti kako čini čudo; obasipao Ga je pitanjima, ali Isus nije htio odgovoriti. Tada Ga je Herod, zajedno sa svojim vojnicima, prezreo i izrugao pred svima (usp. Lk 23, 6-12).

Sveti Luka piše o još jednoj osobi koja je dugo željela vidjeti Isusa: o Šimunu, starcu koji bijaše »pravedan i bogobojazan« [...]. »Objavio mu Duh Sveti da neće vidjeti smrti dok ne vidi Pomazanika Gospodnjega« (Lk 2, 25-26). Kada je u Hramu susreo Isusa, premda je On bio još dijete, »primi ga on u naručje, blagoslovi Boga« i reče: »Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru, po riječi svojoj, u miru!« (Lk 2, 28-29). I Šimun i Herod željeli su vidjeti Isusa, ali ovaj potonji nije znao cijeniti Njegovu prisutnost i nije prepoznao Njegovo božanstvo. Herodova želja za osobnim zadovoljstvom i znatiželja prema čudesima priječile su ga da shvati kako se nalazi pred Mesijom. Nasuprot tomu, iz Šimunova primjera „učimo da vjernost iščekivanja izoštruje osjetila” i daje nam „veću osjetljivost da prihvatimo Gospodina kada prolazi”.^[1] Šimun je mogao uzeti Isusa u naručje zahvaljujući svojoj osjetljivosti. Možemo moliti za istu milost.

ČITANJE I razmatranje evanđelja pomaže nam da se približimo Kristu. Pomaže nam sjediniti svoj život s Njegovim, kako bi Njegove riječi i primjer odjekivali u našim srcima. Sveti Josemaría napisao je: „Savjetovao sam ti da svaki dan nekoliko minuta čitaš Novi zavjet i da uđeš u svaki prizor i sudjeluješ u njemu kao jedan od likova. Tako ćeš utjeloviti Evanđelje, da se ono ‚ispuni’ u tvojem životu... i da ga i drugi ispunjavaju.”^[2] Tako ćemo shvatiti da svetost nije samo izbjegavanje grijeha ili ispunjavanje niza propisa, nego sve dublje suobličavanje Isusu.

„Krist ti je dao moć da budeš poput Njega, prema svojim sposobnostima. Neka te ne uznemiri kad to čuješ. Ono čega se trebaš bojati jest ne biti poput Njega”, kaže nam sveti Ivan Zlatousti.^[3] Budemo li poučljivi Duhu Svetomu, On će nas učiniti djecom Božjom, sličnom Kristu, koji je prava slika Očeva. Bit ćemo poput Njega ponajprije u malim pojedinostima svagdašnjega života, „pretvarajući prozu svakoga dana u junačke stihove”.^[4]

Želja da budemo poput Krista mijenja naš svagdašnji život: obiteljski život, posao, prijateljstva... „Bog želi da budemo vrlo ljudski. Glava nam, doduše, treba dodirivati nebo, ali noge nam moraju čvrsto stajati na zemlji. Cijena kršćanskoga života nije u tome da prestanemo biti ljudi ili da odustanemo od truda oko stjecanja onih krjeposti koje neki imaju i ne poznajući Krista. Cijena plaćena za svakoga kršćanina jest otkupiteljska Krv našega Gospodina, i On, ponavljam, želi da budemo i vrlo ljudski i vrlo božanski, trudeći se svakoga dana nasljedovati Njega koji je perfectus Deus, perfectus homo.”^[5]

ISKRENA BORBA da upoznamo Krista i poistovjetimo se s Njime dovest će nas do toga da „shvatimo kako možemo živjeti jedino dajući sebe u služenju drugima”.^[6] Kršćani ne žive za sebe, nego za ljude oko sebe. Čak i oni vidovi našega života koji se čine najintimnijima i najosobnijima – unutarnji život, nastojanje oko rasta u krjeposti – uvijek imaju apostolsku dimenziju. Apostolat je nerazdvojiv od našega osobnog posvećenja, i obrnuto.

„Kršćanin ne može misliti na svoje poslanje na zemlji a da ga ne shvaća kao put svetosti.”^[7] Kao što je sveti Pavao napisao Solunjanima: »ovo je volja Božja: vaše posvećenje« (1 Sol 4, 3). Božji poziv nije u sukobu s drugim snovima koji ispunjaju naš život. Naprotiv, kao što nas podsjeća prelat Opusa Dei: „Neka i mladi i odrasli uvide da svetost, daleko od toga da bude zapreka ostvarenju naših snova, jest zapravo njihovo ispunjenje. Sve naše želje, svi naši planovi, sve naše ljubavi mogu biti dio Božjega nauma.”^[8]

Djevica Marija prati nas na putu posvećenja i apostolata. „Ona će nam pomoći da potpunije shvatimo kako su svi ljudi naša braća — jer svi smo djeca onoga Boga čija je ona kći, zaručnica i majka. [...] Marija će nam pomoći prepoznati Isusa koji prolazi našim putem i uprisutnjuje nam se u potrebama naših bližnjih.”^[9]

^[1] Franjo, audijencija, 30. ožujka 2022.

^[2] Sveti Josemaría, Brazda, br. 672.

^[3] Sv. Ivan Zlatousti, Homilije o Matejevu evanđelju, 78, br. 4.

^[4] Sveti Josemaría, Susret s Kristom, br. 50.

^[5] Sveti Josemaría, Prijatelji Božji, br. 75.

^[6] Sveti Josemaría, Susret s Kristom, br. 145.

^[7] Franjo, Gaudete et exsultate, br. 19.

^[8] Mons. Fernando Ocáriz, „Svjetlo da vidimo, snaga da hoćemo”, 24. rujna 2018.

^[9] Sveti Josemaría, Susret s Kristom, br. 145.