•  Marijin advent

• Gospin fiat

• Vjernost koja se pretvara u služenje

"ROSITE, nebesa, odozgor, i oblaci neka dažde Pravednika; neka se otvori zemlja i procvjeta Spasiteljem" (Iz 45, 8). Došli smo do četvrte nedjelje došašća. To je vrijeme nade, a iščekivanje cijeloga čovječanstva sada je usmjereno na Mariju. Božji je odabir pao na Djevicu; Bog je s milosrđem pogledao na zemlju i upravio svoj pogled na ženu iz Nazareta. "Kao ljiljan među trnjem, takva je draga moja među djevojkama" (Pj 2, 2). Došašće je, stoga, osobito marijansko vrijeme. Kako je prikladno živjeti ga neprestano gledajući prema Gospi! Želje Marijina srca jednostavne su, a ipak snažne. Ona već sanja o tome kako će Dijete obaviti najdubljim osjećajima svoje duše.

Znamo da žena, odabrana da donese svjetlo svijetu, začinje Isusa Krista snagom Duha Svetoga. Sve je bilo pripravljeno od vječnosti; Bog je oduvijek mislio na Mariju – "od početka, prije nego što je zemlja postojala" (Izr 8, 23). Tako je, ispunivši je milošću, poziva na svetost jedinstvenu među svim stvorenjima. Uzdigavši ​​je iznad svega stvorenoga – čak i iznad anđela – Bog je svima nama darovao dar: budući da je Marija naša Majka i Gospa, možemo se čvrsto pouzdati da ćemo jednoga dana stići do sretnog svršetka puta, gdje nas ona čeka.

Dobar je trenutak slijediti preporuku svetog Josemaríje i uskliknuti: "Majko, Živote moj, Nado moja, vodi me za ruku... i ako u meni sada ima ičega što nije po volji mom Ocu-Bogu, daj da to vidim i da to zajedno iskorijenimo." Nastavi bez straha: "O blaga, o mila, o slatka Djevice, sveta Marijo! Moli za me, da vršeći preslatku volju tvoga Sina, budem dostojan postići i uživati ​​obećanja Gospodina našega Isusa"[1].

MARIJA je bila prva osoba na zemlji koja je saznala da je Otkupitelj stigao. Njezin jedinstveni advent – ​​prvi u povijesti – započeo je kada joj se anđeo obratio u tišini njezina doma: „Začet ćeš i roditi sina. Nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega” (Lk 1, 31-32). Marija ne oklijeva. Djevica iz Nazareta živi osluškujući Božju volju, u stavu otvorenosti i slušanja. Anđeo ulazi u njezin život, prenosi božansku poruku i nailazi na trenutačan odgovor: „Fiat mihi secundum verbum tuum – Neka mi bude po tvojoj riječi” (Lk 1, 38). I „na čar tih djevičanskih riječi, Riječ tijelom postade”[2].

Tako je započeo Marijin advent. „Neka mi bude” izraz je srca u kojem Bog pronalazi dom. „O Majko, Majko! Tom svojom riječi – fiat – učinila si nas Božjom braćom i baštinicima njegove slave. Blago tebi!”[3]. To nije riječ za jedan dan, već izraz koji sažima cijeli život. I mi možemo ponavljati „fiat” – „neka bude” – mnogo puta, na tisuću različitih načina. Gledajući Mariju, od nje učimo poslušnost Bogu: „Gospa pozorno sluša što Bog želi, razmišlja o onome što ne razumije i pita za ono što ne zna. Zatim se potpuno predaje vršenju Božje volje (...). Vidiš li tu divotu? Sveta Marija, učiteljica cijelog našeg životnog puta, sada nas poučava da poslušnost Bogu nije ropstvo; ona ne podjarmljuje savjest. Naprotiv, ona nas iznutra potiče da otkrijemo slobodu djece Božje (usp. Rim 8, 21)”[4].

Naša je Majka uzvišen uzor vjernosti i predanja Božjemu otkupiteljskom naumu. Tijekom ovih posljednjih dana došašća, Marijine riječi daju glas čežnjama naših duša. „Neka mi bude” molitva je koja nas pripravlja da budemo dostojno boravište Spasitelju. Dok nastojimo nasljedovati našu Majku, svetu Mariju, ona „gleda na nas onako kako je Bog gledao na nju – poniznu djevojku iz Nazareta, neznatnu u očima svijeta, ali izabranu i dragocjenu Bogu”[5].

NAKON razgovora s arkanđelom Gabrijelom, Marija ne ostaje paralizirana niti zaokupljena samom sobom. Usred nemira koji se uzburkao u njezinoj duši nakon spoznaje o svemu što je Bog za nju učinio, ona planira kako se pobrinuti za svoju trudnu rođakinju. Takav je Marijin advent: čim čuje vijest, bez odlaganja kreće prema Elizabetinoj kući, iako je i sama trudna i ima mnogo obveza vezanih uz pripremu za dolazak svoga Sina.

Marija je kroz svakodnevni život naučila brinuti se za druge. To je ono što joj donosi najveću sreću. Njezino iščekivanje Mesije je aktivno, obilježeno dobrotom prema onima koji je okružuju. Marija nam pokazuje put adventa: najprije pozorno slušanje Božjega glasa, a zatim otvaranje potrebama drugih kako bismo s radošću služili. Moglo bi se reći da u Marijinu životu sati ne prolaze tek tako. Ona svaku sekundu proživljava s intenzitetom svijesti da ju je Bog odabrao, dok su joj oči uprte u ljude pokraj nje.

„Prizor Pohoda također izražava ljepotu prihvaćanja: ondje gdje postoji uzajamno prihvaćanje, slušanje i prostor za drugoga, ondje se nalazi Bog, zajedno s radošću koja dolazi od Njega”[6]. Dok razmišljamo o poniznom Marijinu darivanju sebe, molimo je – kao njezina odana djeca – da nam pomogne kako bi Gospodin, kad dođe o Božiću, u nama pronašao srce spremno za njega. Želimo ove dane proživjeti onako kako ih je proživjela naša Majka; tijekom tog prvog adventa Božja su je iznenađenja vodila k služenju osobi pokraj nje.

[1] Sv. Josemaría, Kovačnica, br. 161.
[2] Sv. Josemaría, Sveta krunica, prvo radosno otajstvo.
[3] Sv. Josemaría, Put, br. 512.
[4] Sv. Josemaría, Susret s Kristom, br. 173.
[5] Benedikt XVI., govor, 8. prosinca 2010.
[6] Benedikt XVI., molitva Anđeo Gospodnji, 23. prosinca 2012.