Razmatranje: 33. nedjelja kroz godinu (ciklus A)

Nekoliko razmišljanja koja mogu voditi našu molitvu tijekom trideset trećega tjedna kroz godinu. Teme su: ponovno otkriti svoje talente; kad nas strah paralizira; bez straha od rizika.

  • Ponovno otkriti svoje talente
  • Kad nas strah paralizira
  • Bez straha od rizika

PRIJE NEGO što će otputovati, jedan je čovjek dozvao svoje sluge i povjerio im svoj imetak: »Jednomu dade pet talenata, drugomu dva, a trećemu jedan – svakomu po njegovoj sposobnosti« (Mt 25, 15). Čim je otišao, prva su dvojica slugu počela trgovati onim što su primili i uspjela ga udvostručiti. Sluga koji je primio samo jedan talent, naprotiv, »ode, otkopa zemlju i sakri novac gospodarov« (Mt 25, 18).

Isus pripovijeda ovu prispodobu kako bi svoje učenike poučio da mudro koriste svoje darove. „Bog poziva svakog čovjeka na život i udjeljuje mu talente, povjeravajući mu istodobno neko poslanje koje treba ispuniti.”[1] Svatko od nas ima posebne osobine koje ga čine jedinstvenim, ali katkad zavidimo drugima na njihovim talentima, vjerujući da vrijedimo manje od njih. To nije istina: Krist je svakoga od nas blagoslovio na mnoge načine, pa i tako što nam je darovao posebne sposobnosti za ispunjenje poslanja koje nam je povjerio. Otkrivanje osobitog načina na koji svatko od nas može služiti Bogu i drugima pomaže nam da svoje talente gledamo Božjim očima. „Tako će u nama malo-pomalo sazrijevati unutarnji stav otvorenosti prema potrebama drugih, znat ćemo se staviti u službu svima i jasnije ćemo vidjeti mjesto u svijetu koje nam je Bog povjerio.”[2]

„Misliš da je tvoj život za tebe?”, napisao je sveti Josemaría. „Tvoj je život za Boga, za dobro svih ljudi, iz ljubavi prema Gospodinu. Otkopaj taj zakopani talent! Učini ga plodnim i okusit ćeš radost spoznaje da u ovom nadnaravnom poslu nije važno ako na ovome svijetu plodovi nisu čudesa kojima se ljudi mogu diviti.”[3] Važno je da pridonesemo tomu da naša okolina (dom, radno mjesto, krug prijatelja…) postane bolje mjesto. Svojim talentima dijelimo s drugima radost življenja s Isusom.


DOK SU sluge koje su primile više talenata njima trgovale, onaj koji je primio samo jedan sakrio ga je pod zemlju. Kad se gospodar nakon dugo vremena vratio, taj je sluga stupio pred njega govoreći: »Gospodaru! Znadoh te: čovjek si strog, žanješ gdje nisi sijao i kupîš gdje nisi vijao. Pobojah se stoga, odoh i sakrih talenat tvoj u zemlju. Evo ti tvoje!« (Mt 25, 24-25). Draža mu je bila sigurnost koju mu je pružala rupa u zemlji nego pustolovina da oplodi talent koji mu je gospodar povjerio.

Strah je prirodna reakcija na probleme ili na nepoznato. Međutim, kad mu pridajemo pretjeranu važnost, on „nam škodi, slabi nas, umanjuje nas, čak nas i paralizira, [tako da] ljudi koje je strah paralizirao ne čine ništa, ne znaju što bi; boje se, prestrašeni su i usredotočeni na sebe, čekajući da se dogodi nešto loše.”[4] Strah nas navodi da se usredotočimo na ono što bi moglo poći po zlu umjesto da uživamo u talentu koji nam je Bog dao.

Kršćani ne zatvaraju naivno oči pred mogućim poteškoćama. Naša nas vjera, naprotiv, poziva da se pouzdamo u Božju bezuvjetnu ljubav, sjećajući se da smo pod Njegovom brigom i zaštitom. Kao što piše prelat Opusa Dei: „U trenutku života kad se možda ruše sigurnosti iz djetinjstva i kad se čini da slabi i svjetlo vjere, svatko se treba sjetiti naše najdublje istine: da smo djeca Božja i da smo stvoreni za ljubav.”[5] Ono što se bojimo izgubiti – zdravlje, imetak ili dobro mišljenje drugih – tek je relativno važno, jer znamo da Krist bdije nad nama i da nas nikada neće prestati ljubiti. Ta nam sigurnost omogućuje da se s hrabrošću i jakošću suočimo s poteškoćama: »Ako je Bog za nas, tko će protiv nas?« (Rim 8, 31). U ovoj molitvi možemo prepoznati svoje strahove i predati ih Bogu kako bismo mogli uživati u životu koji nam On daje.


STRAH MOŽEMO osjetiti kad se nađemo pred odlukama koje će dovesti do značajnih promjena u našem životu. Bojimo se neuspjeha jer ne znamo kako ćemo se suočiti s preprekama koje su pred nama, pa odgađamo svaki izbor ili se usredotočujemo na poteškoće umjesto da mislimo na radost koju ćemo pronaći. Tako nas strah navodi da sigurnost učinimo ciljem svojega života, izbjegavajući rizike i tražeći izvjesnosti za koje bismo se mogli uhvatiti. Na neki način robujemo budućnosti, a ne živimo sadašnjost s Bogom, koji je Gospodar povijesti.

„Osobno traženje svakoga od nas može izazvati određeni nemir, jer doživljavamo ‚vrtoglavicu‘ slobode. Hoću li biti sretan? Hoću li imati snage? Isplati li se preuzeti tu obvezu? Ali ni u tim trenucima Bog nas ne ostavlja same.”[6] Svaka pustolovina koju vrijedi poduzeti nosi sa sobom određenu dozu rizika. Želja da sve držimo pod kontrolom, osim što je neostvariva – jer uvijek će se pojaviti nepredviđene okolnosti – dovodi do toga da u središte života stavimo strah, a ne želju da ostvarimo nešto vrijedno. Zato nas Isus želi osloboditi naših strahova, koji se često hrane našom maštom, a ne odgovaraju stvarnosti. Kad izaberemo put, stječemo novu stabilnost i sigurnost, jer znamo da naš život ima jasan smisao. Znamo i da će Bog biti uz nas u svakom trenutku, da nam vjeruje i da će nam se na različite načine, nježno i s ljubavlju, davati osjetiti svoju prisutnost.

Gospa je osjetila stanovit strah kad je čula anđelov pozdrav. Zato joj je Gabriel rekao: »Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga« (Lk 1, 30). Taj početni strah nije spriječio Mariju da se upusti u pustolovinu i postane Majka Božja. Iako nije znala s kojim će se poteškoćama morati suočiti, znala je da u svakom trenutku može računati na Boga, a »Bogu ništa nije nemoguće« (Lk 1, 37). Anđelov joj je navještaj donio radost i snagu. Svoju je sigurnost položila u Boga i radosno krenula putem na koji ju je On pozvao: »Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!« (Lk 1, 38).


[1] Benedikt XVI., Angelus, 13. studenoga 2011.

[2] Mons. Fernando Ocáriz, „Svjetlo da vidimo, snaga da hoćemo”, ABC, 18. siječnja 2018.

[3] Sveti Josemaría, Prijatelji Božji, br. 47.

[4] Franjo, razmatranje, 15. svibnja 2015.

[5] Mons. Fernando Ocáriz, „Svjetlo da vidimo, snaga da hoćemo”, ABC, 18. siječnja 2018.

[6] Isto.