Razmatranje: 29. rujna, sveti Arkanđeli

Neka razmišljanja koja nam mogu pomoći u molitvi na blagdan svetih Mihaela, Gabriela i Rafaela, arkanđela.

  • Sveti Mihael i Božja moć
  • Poruke svetoga Gabriela
  • Sveti Rafael, radostan mladić

ARKANĐEO sveti Mihael u Starom se zavjetu prikazuje kao onaj koji, u Božje ime, brani izabrani narod od opasnosti. U Novom zavjetu, u knjizi Otkrivenja, govori nam se o njegovu ratu protiv sila zla: »I nasta rat na nebu: Mihael i njegovi anđeli zarate se sa Zmajem. Zmaj uđe u rat i anđeli njegovi, ali ne nadvlada. I ne bijaše im više mjesta na nebu« (Otk 12, 7-8). Jedna od prvih posljedica Kristove pobjede jest poraz đavla. A upravo je ovome arkanđelu povjereno da to provede. „Mihael znači: ‚Tko je kao Bog?’ Stoga“, piše sveti Grgur Veliki, „kada neko poslanje zahtijeva posebnu moć, šalje se Mihael, kako bi se njegovim djelovanjem i njegovim imenom dalo razumjeti da nitko ne može učiniti ono što može samo Bog.“[1] Povjeriti poslanje svetom Mihaelu isto je što i reći da to može učiniti samo Bog: „Sveti Mihael pobjeđuje jer u njemu djeluje Bog.“[2]

Sveti Josemaría rekao je skupini svoje djece: „Nitko od vas nije sam, nitko od vas nije izdvojen stih: stihovi smo iste epske, božanske pjesme.“[3] Svi smo dio Kristova tijela, koje je Crkva. Danas možemo moliti ovoga arkanđela, kneza nebeske vojske, da bdije nad svim ljudima, da nas brani u boju i čuva od zasjeda đavolskih.[4] A to možemo činiti sa sigurnošću pobjede, jer »zbačen je tužitelj braće naše koji ih je dan i noć optuživao pred Bogom našim« (Otk 12, 10). Produbljivanje odnosa sa svetim Mihaelom povećat će našu vjeru u Božju moć i učiniti nas poniznijima. I pomoći će nam da se sve potpunije poistovjetimo s njegovim imenom: »Sve će kosti moje govoriti: Tko je, Jahve, poput tebe« (Ps 35, 10).


KATEKIZAM Katoličke Crkve uči da su „u cijelom svome biću anđeli sluge i vjesnici Božji“.[5] Čitavo je njihovo biće posvećeno služenju. Anđeli postoje kako bi radosno surađivali s Bogom i prenosili ljudima Njegove naume. A među svim tim glasnicima ističe se Gabriel. Njegovo ime znači „Bog je moja snaga“. Vidimo ga kako u više navrata biva poslan kao Božji poslanik da priopći božanski naum spasenja i ohrabri one koji su pozvani da ga provedu. »Ja sam Gabriel koji stojim pred Bogom«, kaže anđeo Zahariji. »Poslan sam da govorim s tobom i da ti donesem ovu radosnu poruku« (Lk 1, 19). U Starom zavjetu arkanđeo je Gabriel donio poruku proroku Danielu: »doletje u brzu letu, dotače me se u vrijeme večernjeg prinosa i pouči me: ‚Daniele, evo me: dođoh da te poučim’« (Dn 9, 21-22).

Sveti Luka pripovijeda da je Djevici Mariji, kada se prestrašila arkanđelova pozdrava, bilo rečeno: »Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga« (Lk 1, 30). Gabriel od Boga donosi utješne riječi potrebne da se s teškim situacijama suočimo vedro i s nadom – i onda kada se čini da ono što priopćuje nadilazi naše sposobnosti, kao u trenutku Navještenja. Podsjeća nas: »Ta Bogu ništa nije nemoguće!« (Lk 1, 37) – i uvijek nam može uvelike pomoći u našim borbama. „Čini ti se da je čitav svijet protiv tebe“, napisao je sveti Josemaría. „Nigdje ne vidiš izlaza. Stvarno, ovog puta je nemoguće svladati poteškoće. Ali, zar si već zaboravio da je Bog tvoj Otac? Jedan svemogući, sveznajući, milosrdni Otac? On ti ne može poslati nikakvo zlo. Ovo što ti sada zadaje brigu dobro je za tebe, iako su tvoje ljudske oči sada slijepe i to ne možeš shvatiti.“[6] Arkanđeo Gabriel naviješta Božju volju i pomaže nam razumjeti da ona može voditi samo k radosti i miru.


TOBIT i njegova žena bili su zabrinuti što svoga mladog sina Tobiju šalju sama na opasno putovanje u daleki grad. Tada se iznenada pojavio radostan mladić (usp. Tob 5, 10), spreman da ga prati: »Poći ću s tobom. Znam put« (Tob 5, 6). Bio je to arkanđeo sveti Rafael. Pratio je mladoga Tobiju, učeći ga da izvuče pouku iz izazova s kojima su se susretali na putu (usp. Tob 6, 1-9). Sveti Rafael ohrabrio ga je da nadvlada strahove koji su ga priječili da se upusti u pustolovinu ženidbe sa Sarom (usp. Tob 6, 16.18). Naučio je Tobiju da ljubi svoju buduću ženu (usp. Tob 6, 19) i pomogao mu da bude radost svojih roditelja (usp. Tob 11, 9-15).

Zbog pomoći koju je arkanđeo sveti Rafael pružio Tobiji, sveti Josemaría povjerio mu je apostolski rad s mladima. Taj je dio apostolata Opus Dei smatrao „zjenicom svoga oka“, budući da je kršćanska formacija mladih prioritet u Crkvi i u Djelu. I budući će naraštaji željeti primiti isti dar koji je nama donio tako velik mir. Svi su kršćani pozvani vršiti ovo poslanje, kako bi bili sijači radosti Evanđelja. Pozvani smo pomagati mnogim mladima da „budu, sada i cijeloga svog života, kršćanski kvasac u obiteljima, na radnim mjestima i na cijelom golemom polju ljudskoga života usred svijeta“.[7]

„Nismo sami na svome putu ni u životnim kušnjama. Prate nas i podupiru Božji anđeli, koji nam, tako reći, nude svoja krila kako bismo nadvladali tolike opasnosti i mogli letjeti visoko iznad onih stvarnosti koje nam mogu otežati život ili nas povući prema dolje.“[8] Tri arkanđela pratit će nas kroz cijeli život, sve do kraja našega puta. A tada ćemo, u nebu, moći promatrati lice naše Gospe, Kraljice anđela.


[1] Sv. Grgur Veliki, Homilije o evanđeljima, 2, 34, 9.

[2] Franjo, Audijencija, 5. srpnja 2013.

[3] Sveti Josemaría, Razmatranje, 12. ožujka 1961.

[4] Usp. Molitva svetom Mihaelu arkanđelu.

[5] Katekizam Katoličke Crkve, br. 329.

[6] Sveti Josemaría, Križni put, Deveta postaja, br. 4.

[7] Fernando Ocáriz, Pastirsko pismo, 8. lipnja 2018.

[8] Franjo, Audijencija, 5. srpnja 2013.