Razmatranje: 2. listopada, osnivanje Opusa Dei

Neka razmišljanja koja nam mogu pomoći u molitvi na blagdan osnutka Opus Dei.

Opus Dei: htio ga je Bog
Kontemplativci usred svijeta
Suradnici u božanskom pothvatu

OD 30. RUJNA do 6. listopada 1928. oci lazaristi organizirali su u Madridu duhovne vježbe za dijecezanske svećenike. Josemaría Escrivá, dvadesetšestogodišnji svećenik, odlučio se prijaviti, budući da je upravo tada imao nekoliko slobodnih dana. Samo je Bog znao da će tijekom tih duhovnih vježbi, nakon što u utorak 2. listopada ujutro proslavi misu, taj svećenik primiti božansko poslanje da donese Opus Dei svijetu. Sveti Josemaría, promatrajući bilješke koje je zapisivao već nekoliko godina, prvi je put razumio da je pozvan biti otac tolikih sinova i kćeri u Djelu, koji svi imaju poslanje donositi poruku Evanđelja onamo gdje žive i rade. „Mi smo intravenozna injekcija u krvotok društva“,^[1] kako će slikovito objasniti nedugo poslije. Oni koji žive duh Opusa Dei nastoje unositi Božji život u veliko tijelo koje tvore ljudi oko njih.

„U svojim razgovorima s vama“, napisao je sveti Josemaría 1934. godine malobrojnima koji su tada bili dio Opus Dei, „više sam puta jasno istaknuo da pothvat koji provodimo nije ljudski, nego veliki nadnaravni pothvat, koji je započeo ispunjavajući doslovno ono što je potrebno da bi se bez hvastanja mogao zvati Djelom Božjim.“^[2] A malo dalje istu je misao sažeo u nekoliko riječi: „Djelo Božje nije izmislio čovjek.“^[3] Kratak pogled na povijest Opusa Dei – kao i na povijest svake osobe u Opusu Dei – jasno pokazuje da ova mobilizacija kršćana, ovaj poticaj na dobro i svetost koji ova obitelj promiče na najrazličitijim mjestima diljem svijeta, je moguć samo ako ga Gospodin prati. Bog je uvijek bio prisutan na opipljiv način. Crkva je u više navrata službeno priznala da Djelo postoji „po božanskom nadahnuću“^[4] i da „u skladu s darom Duha koji je primio sveti Josemaría Escrivá de Balaguer, Prelatura Opus Dei, pod vodstvom svoga prelata, vrši zadaću širenja poziva na svetost u svijetu“.^[5]

„OD 1928. jasno sam razumio da Bog želi da kršćani uzmu za primjer cijeli život našega Gospodina“, rekao je sveti Josemaría gotovo četrdeset godina nakon toga utemeljiteljskog datuma. „Osobito sam razumio Njegov skroviti život, Njegov život običnoga rada među ljudima. Sanjam – i taj je san postao stvarnost – o velikom mnoštvu Božje djece koja se posvećuju živeći kao obični građani, dijeleći brige, snove i napore svojih bližnjih.“^[6] Bog je htio Opus Dei kako bi ponudio konkretan put svetosti usred svakodnevnih aktivnosti: u radu i odmoru, s obitelji i prijateljima, u trenucima radosti i u trenucima trpljenja. Sveti Josemaría podsjeća nas da ne možemo biti iznutra podijeljeni; da ne možemo s jedne strane imati svoj duhovni život, s točno određenim vremenima koja su za nj pridržana, a s druge sve ostale svakodnevne aktivnosti, kao da one nemaju mnogo veze s Bogom. Naviještati sveopći poziv na svetost znači naviještati to jedinstvo života: dopustiti da nas Bog ljubi u svakom trenutku našega dana, bez iznimke. Tada ćemo biti apostoli sposobni otkriti smisao poslanja u svemu što činimo.

„Mnogo sam vam puta, udarcima čekića, utuvljivao u glavu da se kršćansko zvanje sastoji u tome da od proze svakoga dana načinimo tečnu poeziju“, rekao je sveti Josemaría 8. listopada 1967. u homiliji na kampusu Sveučilišta u Navarri. „Na obzoru se, djeco moja, čini da se nebo i zemlja spajaju. Ali ne: ondje gdje se uistinu spajaju vaša su srca, kada svoj obični život živite sveto.“^[7] Dakako, dopustiti da nas Bog prati u svemu što činimo, s uvjerenjem da On prebiva u nama, nije nešto što se dogodi preko noći. Zato nam je sveti Josemaría predao put koji crpi iz bogate predaje Katoličke Crkve i koji poprima oblik određenih pobožnih vježbi prilagođenih situaciji svake osobe, življenih s vedrinom i pouzdanjem djece Božje. Cilj je dopustiti da nas Bog ispuni sve dok ne postanemo, kako je utemeljitelj Opus Dei volio govoriti da bi izrazio radikalnost ovoga puta, „sveci za kanonizaciju“ ili „sveci za oltar“, koji vode kontemplativan život usred svijeta i osvjetljuju svoju okolinu svjetlom Evanđelja.

SVETI JOSEMARÍA, iznoseći pojedinosti koje pokazuju zašto je svjetlo primljeno 2. listopada 1928. bilo svjetlo od Boga, završava izražavajući svoju duboku želju da ljudi pozvani u Opus Dei uvijek imaju na umu – „ognjem urezane“ u svoje srce – tri stvari. Prvo, da „Djelo Božje dolazi ispuniti volju Božju. Zato imajte duboko uvjerenje da je nebo odlučno u tome da se ono ostvari“.^[8] Drugo, da „kada Bog, naš Gospodin, naumi neko djelo za dobrobit ljudi, najprije misli na osobe kojima će se poslužiti kao oruđima, i daje im potrebne milosti“.^[9] I treće, da će „to nadnaravno uvjerenje o božanskom podrijetlu pothvata na kraju dati tako snažan zanos i ljubav prema Djelu da ćete se osjećati sretnima žrtvovati se kako bi ono postalo stvarnost“.^[10]

Drugim riječima, Bog je taj koji čini Djelo. Stoga, ako želimo živjeti duh koji je On dao svetom Josemaríji, neće nam nedostajati Njegova pomoć, niti će u našim srcima nedostajati „slatka i utješna radost evangeliziranja“.^[11] Opus Dei, kako mu i samo ime kaže, Božje je djelo, a ne naše; i ta će nam stvarnost dati vedrinu spoznaje da, premda Bog računa na našu suradnju, On je taj koji uistinu vodi ovu obitelj. On je taj koji zna što je doista prikladno u svakom povijesnom trenutku; On je taj koji pali oganj božanskoga poziva u komu On hoće. Razmišljajući o tome kako nas Bog poziva da sudjelujemo u Njegovu spasenjskom poslanju, sveti Josemaría volio je zamišljati one snažne ribare koji puštaju maloj djeci da se uhvate za njihove mreže, premda ona nemaju snage izvući ih.^[12] Uvjerenje da smo u Božjim rukama rađa istinski gaudium cum pace, radost i mir u našem srcu. Sveti Josemaría, prisjećajući se 2. listopada 1928., napisao je da je toga dana „Bog utemeljio svoje Djelo“.^[13]

Prelat Opusa Dei podsjetio nas je na riječi našega Utemeljitelja: „Ako želimo da nas bude više, moramo biti bolji.“^[14] Sveti Josemaría želio je da se njegova djeca, obični kršćani koji rade na tome da ovaj svijet učine boljim domom, razlikuju samo po bonus odor Christi, po Kristovu slatkom mirisu. Upravo je ta božanska privlačnost početak svakog apostolata i ona će potaknuti ljude da traže istinsku sreću. Sveta Marija, Regina Operis Dei, koja je Djelu uvijek bila tako blizu, zagovarat će nas, zajedno sa svetim Josemaríjom i tolikim svecima koji su živjeli ovaj duh što ga je Bog htio za svijet.

^[1] Sveti Josemaría, Upute o nadnaravnom duhu Djela Božjega, br. 42.

^[2] Isto, br. 1.

^[3] Isto, br. 6.

^[4] Ut sit, Uvod.

^[5] Ad charisma tuendum, Uvod.

^[6] Sveti Josemaría, Susret s Kristom, br. 20.

^[7] Sveti Josemaría, Razgovori s mons. Escrivom, br. 116.

^[8] Sveti Josemaría, Upute o nadnaravnom duhu Djela Božjega, br. 47.

^[9] Isto.

^[10] Isto, br. 49.

^[11] Franjo, Evangelii gaudium, br. 10.

^[12] Sveti Josemaría, Prijatelji Božji, br. 14.