- Prispodoba o radnicima u vinogradu
UBRZO NAKON svojega ulaska u Jeruzalem na magarcu, Isus pripovijeda priču o čovjeku koji je svoj vinograd povjerio vinogradarima i otputovao. U vrijeme berbe vlasnik je poslao sluge da pokupe plodove koji mu pripadaju, no vinogradari su neke od slugu napali, a druge ubili. Vlasnik je procijenio stanje i, kao posljednje sredstvo, odlučio poslati svojega sina, misleći da će ga vinogradari poštivati. No ti vinogradari rekoše jedan drugomu: »Ovo je baštinik! Hajde da ga ubijemo i baština će biti naša.« I pograbe ga, ubiju i izbace iz vinograda (Mk 12,7-8).
U toj prispodobi Isus pripovijeda vlastitu priču. Želi unaprijed naznačiti izbor pred kojim će se njegovi slušatelji naći za nekoliko dana: hoće li ga prepoznati kao pravoga baštinika i kralja ili neće? Pismoznanci i farizeji odmah nakon prispodobe obasipaju Isusa pitanjima nastojeći doznati je li on Mesija. Premda nakon toliko godina nemamo dvojbe da su se Isusove riječi odnosile na njega samoga, ipak si možemo postaviti najvažnije pitanje: kakvo značenje Krist ima u mojemu životu? Je li on Mesija koji me spašava od idolopoklonstva ili pak ja, makar i nesvjesno, imam druge prioritete kojima i sâm izbacujem Krista iz vinograda?
»Ako nas tko upita: ‚Tko je Isus Krist?', trebali bismo reći ono što smo naučili: on je Spasitelj svijeta, Sin Očev, kako izgovaramo u Vjerovanju. […] Malo je teže odgovoriti na pitanje tko je Isus Krist ‚za mene'.«[1]
MOŽDA JE najveća pogreška vinogradara bila to što su zemlju proglasili svojom. Željeli su posjedovati ono što im je vlasnik povjerio na skrb. U njihovoj svijesti nije bilo mjesta za rad za nekoga drugog: htjeli su vlast i potpunu samostalnost nad onim što su uzgajali. Bili su spremni pribjeći nasilju kako bi ostvarili svoju ambiciju.
Isprva se čini da im strategija uspijeva, no Isus jasno otkriva kraj koji ih čeka: Što li će učiniti gospodar vinograda? Doći će i pobiti te vinogradare i dati vinograd drugima (Mk 12,9). Vinogradari ne samo da neće uspjeti zadržati nadzor nad vinogradom nego će izgubiti nešto mnogo važnije, ono u čemu su se nadali uživati svojom krađom: izgubit će sam svoj život. U duhovnom smislu njihova odluka pokazuje kamo vodi otrovana želja da ostanemo izvan Isusova doma. Lišava nas plodonosnosti koja proizlazi iz sjedinjenja s njim. Ja sam trs, vi loze. Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda. Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa. Ako tko ne ostane u meni, izbace ga kao lozu i osuši se. Takve onda skupe i bace u oganj te gore (Iv 15,5-6).
»Ako dopustimo da Krist kraljuje u našoj duši«, rekao je sveti Josemaría, »nećemo postati autoritarni. Naprotiv, služit ćemo svima. Kako volim tu riječ: služenje! Služiti svojemu kralju, a po njemu i svima koji su otkupljeni njegovom krvlju. Doista bih volio da mi kršćani znamo služiti…«[2] Služenje nije odricanje od svih naših interesa. Otkrijemo li istinsku snagu služenja, shvatit ćemo da Bog želi da uživamo u njegovu vinogradu.
ISUS KAŽE da će vlasnik dati vinograd drugima (Mk 12,9) nakon što se riješi vinogradara. S obzirom na to što je vlasnik podnio, možda bi bilo razumnije malo pričekati, sam preuzeti upravljanje vinogradom ili ga povjeriti članovima obitelji ili bliskim prijateljima. Ipak, on je uvjeren da će se netko drugi znati dobro pobrinuti za njegov vinograd. Izdaja vinogradara ne oduzima mu nadu.
Isus nam pokazuje da Bog postupa na sličan način. Ponekad donosimo loše odluke o vinogradu koji nam je povjerio, no on nam usprkos tome iznova poklanja svoje povjerenje. Možemo biti nepostojani u svojim željama i djelima, ali on je uvijek vjeran. Čeka nas svakoga dana, što god se dogodilo: njegova ljubav ne posustaje. Povijest Crkve puna je svetaca koji su u početku donekle nalikovali vinogradarima. Sveti Pavao je, primjerice, gorljivo progonio prve kršćane. No kad je shvatio da je Isus istinski vlasnik vinograda, postao je jedan od najplodonosnijih apostola: odabrao je raditi u Isusovu vinogradu.
Spoznaja da nam Bog vjeruje čini nas snažnima u nadi. Kad osjetimo da nam grijeh pokušava preoteti nadzor nad vinogradom, možemo se utjeci Božjoj vjernosti. On uvijek drži svoje obećanje beskonačne ljubavi: »Ne oslanjamo se samo na svoje skromne snage, nego na Božju snagu i moć.«[3] Djevica Marija pomoći će nam da svoje napore sjedinimo s velikim projektom služenja njezinu Sinu u vinogradu u koji nas je pozvao.
[1] Papa Franjo, Homilija, 25. X. 2018.
[2] Sveti Josemaría, Susret s Kristom, br. 182.
[3] Biskup Javier Echevarría, Pastoralno pismo, 28. XI. 1995., br. 11.