Evanđelje Iv 15, 26-16, 4a

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Kada dođe Branitelj koga ću vam ja poslati od Oca— Duh Istine koji od Oca izlazi —on će svjedočiti za mene. I vi ćete svjedočiti jer ste od početka sa mnom. To sam vam govorio da se ne sablaznite. Izopćavat će vas iz sinagoga. Štoviše, dolazi čas kad će svaki koji vas ubije misliti da služi Bogu. A to će činiti jer ne upoznaše ni Oca ni mene. Govorio sam vam ovo da se, kada dođe vrijeme, sjetite da sam vam rekao.«

Komentar

U Evanđelju koje nam Crkva predlaže da danas razmotrimo, Gospodin svojim učenicima s realizmom govori o poteškoćama s kojima će se morati suočiti budući da su njegovi svjedoci i najavljuju njegovu riječ.

Kao što je rekao sveti Josemaría, „kršćansko učenje o boli nije program lakih utjeha. To je, prije svega, doktrina prihvaćanja ove patnje, koja je zapravo neodvojiva od čitavog ljudskog života “[1].

U svijetu u kojem živimo - koji se ne razlikuje toliko od života prvih Gospodinovih učenika - ponekad nam može biti teško voditi život u skladu s našim identitetom djece Božje koja Krista nastoje staviti na vrh svake ljudske aktivnosti.

Ponekad se možemo čak i bojati posljedica svojih odluka da živimo svoju vjeru: „strahovi su nekontrolirana sila u nama (...) Oni generiraju napetost i tjeskobu, oduzimaju puno slobode, zatvaraju nas u sramežljivost i povlačenje ili naprotiv, tjeraju nas da se stavimo u defenzivu i agresivno reagiramo »[2].

Ali Gospodin, suočen sa strahom koji nas obuzima, nudi nam nešto što taj strah daleko premašuje: Tješitelja, Duha Svetoga, onoga koji svjedoči o Bogu u svako doba, jer je on sam Bog.

Okrenimo se često Duhu Svetomu da nam pomogne prevladati te strahove i suočimo se svaki dan s izazovima puni nade Božje djece.

[1]. Sveti Josemaría, Susret s Kristom, br. 186.

[2] Jutta Burgraff, Sloboda je živjela snagom vjere