Evanđelje Iv 17, 20-26

U ono vrijeme: Isus podiže oči k nebu i pomoli se: »Ne molim samo za ove nego i za one koji će na njihovu riječ vjerovati u mene: da svi budu jedno kao što ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu da svijet uzvjeruje da si me ti poslao. I slavu koju si ti dao menija dadoh njima: da budu jedno kao što smo mi jedno —ja u njima i ti u meni, da tako budu savršeno jedno da svijet upozna da si me ti poslao i ljubio njih kao što si mene ljubio. Oče, hoću da i oni koje si mi dao budu gdje sam ja, da i oni budu sa mnom: da gledaju moju slavu, slavu koju si mi dao jer si me ljubio prije postanka svijeta. Oče pravedni, svijet te nije upoznao, ja te upoznah; a i ovi upoznaše da si me ti poslao. I njima sam očitovao tvoje ime, i još ću očitovati, da ljubav kojom si ti mene ljubio bude u njima— i ja u njima.«

Komentar

Evanđelje koje nas Crkva poziva da danas razmotrimo dio je Isusove svećeničke molitve za vrijeme Posljednje večere. U odlomku koji smo pročitali, Krist ponovno traži jedinstvo svih onih koji će vjerovati u Njega kroz povijest.

Otac Crkve komentirao je s tim u vezi da se „svi, primivši jednog i istog Duha, naime Duha Svetoga, stopimo jedni s drugima i s Bogom. Jer premda smo različiti, a Krist čini da Očev Duh prebiva u svakome od nas, taj Duh, jedinstven i nedjeljiv, sam po sebi svodi na jedinstvo one koji se međusobno razlikuju utoliko što opstaje u njihovim pojedinačnim životima. Singularnost i čini da se svi čine kao jedna jedina stvar u sebi “[1].

Prvi plod ovog jedinstva Crkve jest vjera svih krštenih u Krista i u njegovo božansko poslanje (r. 21.23).

Gospodin završava ovu molitvu tražeći da ga svi pratimo na Nebu kako bismo zauvijek mogli uživati u njegovoj slavi. Da bi to učinio, ovaj put ne koristi glagol „moliti se", već „htjeti", što pokazuje da je ovaj zahtjev najvažniji i da se podudara s voljom njegova Oca: da se svi ljudi spase i dođu do spoznaje istine (usp. 1 Tim 2,4).

U vezi s ovom Isusovom molitvom koja od Oca traži jedinstvo u ljubavi, sveti Josemaría je komentirao: „Koliko su dobro prvi kršćani provodili u djelo ovu gorljivu dobrotvornu milost, koja je premašila visine jednostavne ljudske solidarnosti ili ljubaznosti karaktera. Voljeli su se, slatko i snažno, iz Kristova Srca" [2]. Nadajmo se da znamo kako nastaviti primjenjivati u praksi isti stupanj ljubavi s onima oko nas.

[1] Sveti Kiril Aleksandrijski, Komentarij u Ioannemu 11,11.

[2] Prijatelji Božji, 225.