Opus Dei

Molitvom Oče naš Isus želi posvijestiti svojim učenicima njihovo stanje djece Božje. Važna posljedica osjećaja našeg Božjeg sinovstva je sinovsko povjerenje i predanje u Božje ruke. Oče naš uzor je svake molitve: ne samo da tražimo sve što s pravom možemo željeti, nego i prema redu kojim to trebamo željeti.

Naša molitva uključuje svaki aspekt našeg života. Katekizam razlikuje usmenu molitvu, razmatranje i unutarnju molitvu. Sva tri imaju zajedničku temeljnu značajku: sabranost srca. Molitva nije stvar izbora u duhovnom životu, već prije ključna potreba.

Deveta i deseta zapovijed odnose se na unutarnje radnje koje odgovaraju grijesima protiv šeste i sedme zapovijedi. Unutarnji grijesi mogu deformirati savjest. Borba protiv unutarnjih grijeha dio je nastojanja kršćanina da ljubi svim srcem, umom i snagom. Čistoća srca znači imati svet način osjećanja.

Kršćanski život nastoji dobra ovoga svijeta prirediti Bogu i bratskoj ljubavi. Važni su i umjerenost, za umjerenu upotrebu i posjedovanje, i pravednost, za poštovanje prava naših bližnjih. Ovim dvjema vrlinama treba dodati i solidarnost. Osma zapovijed zabranjuje krivo predstavljanje istine u odnosima s bližnjima. Kršćani imaju dužnost svjedočiti Istinu koja je Krist i priznati Ga pred ljudima.

Spolnost dopire do najdublje jezgre ljudske osobe. Istinsko obrazovanje u čistoći ne zadovoljava se pukim informiranjem o biološkim aspektima, već pomaže ljudima promisliti o osobnim i moralnim vrijednostima koje su uključene u naše odnose s drugima. Grijesi protiv šeste zapovijedi često su zamjena za nedostatak prave ljubavi za kojom srce čezne.

Nitko, ni pod kojim okolnostima, ne može prisvojiti pravo da izravno ubije nevino ljudsko biće. Peta zapovijed također zabranjuje udaranje, ranjavanje ili nanošenje bilo kakve nepravedne tjelesne ozljede sebi ili bližnjima, kao i vrijeđanje pogrdnim riječima ili željenje zla. Što se tiče pobačaja i eutanazije, poštivanje života trebala bi biti granica koju niti jedan pojedinac ili država ne smiju prekršiti.

Četvrta zapovijed povezujuća je točka između prethodne tri i šest slijedećih: obiteljski odnosi otkrivaju tajanstveno tumačenje božanske i ljudske ljubavi koje su u suštini svake osobe. Roditelji imaju odgovornost stvoriti dom, obiteljski prostor u kojem se mogu živjeti ljubav, oprost, poštovanje, vjernost i nesebično služenje.

Svi ljudi pozvani su sudjelovati u Božjoj stvoriteljskoj moći usavršavajući svijet kroz svoj rad. Trebali bi, također, prestati raditi sedmog dana, kako bi se posvetili svetkovanju dana Gospodnjeg i odmoru. Svetost nedjelje prvenstveno se održava sudjelovanjem u svetoj Misi. Crkva je uspostavila ovu obvezu kako njena djeca ne bi ostala bez osnovne hrane koja im je potrebna da žive kao djeca Božja.

Prva zapovijed Dekaloga jedini je mogući temelj za istinski uspješan ljudski život. Najviši razlog ljudskog dostojanstva sastoji se u našem pozivu na zajedništvo s Bogom. Ljubav prema Bogu mora uključivati ​​ljubav prema onima koje Bog voli. Druga zapovijed zabranjuje bilo kakvu neprikladnu upotrebu Božjeg imena, a posebno bogohuljenje.

Kršćanski život je naš život djece Božje u Kristu po Duhu Svetom. Djelovanje Duha Svetoga u duši kršćanina, osim što daje posvećujuću milost i bogoslovne kreposti, priopćava nadahnuća i stvarne milosti, te ima posebno očitovanje koje Crkva naziva darovima Duha Svetoga. Dekalog sadrži niz ozbiljnih dužnosti, ali je također i prije svega uputa, nauk kako živjeti.