Opus Dei

Crkva smatra da je sloboda izuzetan znak Božje slike u čovjeku. Sudjelovanje ljudi u božanskom blaženstvu tako je veliko dobro i toliko željeno od božanske ljubavi, da je Bog bio spreman riskirati kada je čovjeka obdario slobodom. U moralnom smislu, sloboda nije toliko prirodno karakteristika čovjeka koliko borba, plod obrazovanja, moralnih vrlina i Božje milosti.

Poziv u Opus Dei kao numerarij: proširiti srce za prenošenje Božjeg života članovima Djela i onima koji s njima dijele dio puta prema nebu.

Čovjek je jedino stvorenje koje je sposobno znati i voljeti izvan onoga što je materijalno i konačno. Ako nam je Bog dao duh, to je zato da ga upoznamo i ljubimo: stvaranje čovjeka na sliku Božju podrazumijeva mogućnost ostvarenja odnosa u kojem postoji međusobna komunikacija. Ljudsko biće, kao slika Božja i dionik Njega koji je ljubav, biće je sposobno za ljubav.

Duhovna obnova je prilika za par sati tihe molitve u kojima gledamo na vlastite živote u Božjoj prisutnosti.

Opravdano je pitati se o mogućnosti i učinkovitosti božanskih intervencija u našem svijetu. Svakodnevno prihvaćanje providnosti je čin teološke nade, koji ne isključuje odgovorno življenje slobode, koja je dio Božjeg plana. Providnost vodi kršćanina do stava sinovskog povjerenja u Boga u svim okolnostima.

Razmatranje za meditaciju u utorak prvoga tjedna došašća. Predložene teme su: Bog se obznanjuje; jednostavnost razumijevanja Božjeg učenja; Suočavanje s Isusom osvjetljava naš dan.

Razmatranje za meditaciju u ponedjeljak prvoga tjedna došašća. Predložene teme su: Isus dolazi da bude među nama; uvijek Mu se možemo približiti; rasti u prijateljstvu s Isusom kroz molitvu

Stvaranje je otajstvo vjere i razumu dostupna istina. Bog je sve stvorio »ne da poveća svoju slavu, nego da je pokaže i priopći«. Spoznaja i divljenje božanskoj moći, mudrosti i ljubavi vode čovjeka do stava poštovanja, klanjanja i poniznosti, do toga da živi u Božjoj prisutnosti znajući da je on njegovo dijete.

Bog se čovjeku malo-pomalo objavljivao i njegova objava je kulminirala utjelovljenjem. Krist je ustanovio Crkvu, koja čuva uspomenu na njega i prikazuje ga kao onoga koji je, nakon što je živio na ovom svijetu, uskrsnuo i zauvijek ostao među nama. A tu zadaću, nadahnuta Duhom Svetim, vrši čuvanjem Božje riječi, sabrane u Svetom pismu, usmenom Predajom i poučavanjem kako kršćanski živjeti u svakom vremenu (Magisterij).

U čovjeku postoji prirodna želja da potpuno spozna Boga, ali tu želju ne može ostvariti bez Božje pomoći. Bog se objavio kao osobno i trojstveno biće kroz „povijest spasenja” koja je sabrana u Bibliji. Ovom objavom Bog želi ljudima ponuditi mogućnost da žive u zajedništvu s njim, kako bi mogli sudjelovati u njegovim dobrima i njegovom životu i tako postići sreću.