Ciljevi mjesečnih obnova

Evanđelisti opetovano opisuju da bi se Gospodin povukao s apostolima kako bi bio nasamo s njima[1], dajući im onu ​​„blaženu samoću koja je tako potrebna za održavanje unutarnjeg života”[2]. Bili su to trenuci u kojima ih je Isus pozivao da podijele njegov intimni život: milost autentičnijeg i stvarnijeg susreta s Njim, koji će im kasnije pomoći da Ga zadrže prisutnim usred posla i običnih zadataka. Želio ih je obučiti tako da svatko može razviti vlastitu osobnost - kroz ljudske i nadnaravne vrline - i živjeti slobodu bez prijevare. Dao im je tu veću blizinu kako bi ih potaknuo da budu bolji, a ne obeshrabreni iskustvima vlastite krhkosti i poteškoćama okoline.

Zbog toga su duhovne obnove praksa koju Crkva preporučuje kako bi se hranio kršćanski život i postigla milost obraćenja srca[3]. Ovo je prilika da provedete duže vrijeme u molitvi s Isusom. Vrijeme da mirno razgovarate s Njim, budete pod Njegovim pogledom, rastete u prijateljstvu, postavljate Mu pitanja i dopustite da vas ispituje; obnovite ciljeve, povratite snagu, krenete ispočetka i otiđete puni radosti i optimizma.

Sveti Josemaría je od početka djelovanja Djela svetog Rafaela bio svjestan da je neophodno pomoći mladima naučiti temeljiti svoj život na osobnom odnosu s Isusom Kristom, te je svakome rekao: „Traži Krista, nađi Krista (...), ljubi Krista“[4]. Mjesečne duhovne obnove dovode do takvog završetka. Stoga, kada se radi o mladima koji pristupaju Djelu, njima se predstavlja ideal nasljedovanja Isusa Krista i apostolstva usred svijeta, pozivajući ih da sudjeluju u sredstvima formacije koja im pomažu da budu dobri kršćani.

Prva mjesečna duhovna obnova

Prva obnova Djela svetog Rafaela održana je 18. ožujka 1934. Sveti Josemaría ju je organizirao u kapeli redemptorista u Madridu, a bila je namijenjena mladićima koji su posjećivali Akademiju DYA [5] i njihovim prijateljima. Mnogi tečajevi održavali su se u sjedištu Akademije, u ulici Luchana; ali za mjesečne duhovne obnove bilo je poželjno imati oratorij, a u tim slučajevima korištena je kapelica koju su osigurali redemptoristi iz susjedne Crkve Neprestane Pomoći, u Ulici Manuela Silvele.

Nekoliko dana kasnije, sveti je Josemaría napisao: „Održali smo prvi dan duhovne obnove za Djelo prošle nedjelje. Sretan sam”[6]. U početku je Otac—kako su vjernici zvali utemeljitelja Opusa Dei—držao tjedne formacijske satove ili krugove[7] mladima svetog Rafaela, a zatim su, jednom mjesečno, svi pohađali opći krug, u kojem su ponavljali ideje o kojima su pričali u prethodnim krugovima. Ali, od tog datuma, opći krug je postao ono što su sada mjesečne duhovne obnove.

Sveti Josemaría sastajao bi se s mladićima svetog Rafaela jednom mjesečno u nedjelju ujutro, a obnova bi završavala usred poslijepodneva. Tijekom obnove bi im držao razmatranja. Dolazilo je u prosjeku tridesetak momaka, ali je bilo jasno da će se sve održati pa makar došao i samo jedan. Također je bilo očito da format nije fiksan i da je mogao varirati ovisno o okolnostima vremena ili mjesta.

Organizacija mjesečnih duhovnih vježbi

Kako bi se olakšao istinski susret s Isusom Kristom za svakog od polaznika, nastoji se potaknuti klima meditacije, tišine i razmišljanja tijekom obnove. Također, pazi se da raspored i okruženje pozivaju na istinsku molitvu: spokojnu, bez žurbe, s vremenom za osobnu meditaciju, sprječavajući da obnova postane tek jedan čin pobožnosti za drugim. Svatko od nas treba surađivati ​​u razmatranju Božjih otajstava, ući u Isusov život kako bi dozvolio da Isus svojim svjetlom rasvijetli našu vjeru i tako je povećamo ili steknemo ako je nemamo. Odatle će se pojaviti potreba za ispitivanjem savjesti, popravkom i počinjanjem ispočetka.

Ovisno o okolnostima, uključene su najprikladnije meditacije ili razgovori. Druge uobičajene aktivnosti mogu biti ispit savjesti, blagoslov s Presvetim ili sveta Misa. Također obnova može uključivati molitvu križnog puta ili krunice ili vrijeme duhovnog čitanja. Ne provode se sve te pobožne prakse, samo su neke odabrane, a idealno je predložiti one koje se čine najprikladnijima prema polaznicima i okolnostima. Osim toga, svećenik je na raspolaganju ako se netko želi ispovjediti ili iskoristiti priliku za kratak razgovor. Kao što vidite, ne postoji fiksna formula i pristupi su, zapravo, raznoliki i fleksibilni.

Trajanje obnove varira ovisno o dobi polaznika i raspoloživom vremenu: na primjer, nije isto održava li se radnim danom ili tijekom vikenda. Obično mjesečna obnova traje pola dana, a može biti malo kraća za maturante i malo duža za studente.

Obnova je obogaćujuća jer olakšava radost, jer pomaže da svatko slobodno preuzme uzde vlastitog duhovnog života, jer nam pomaže da se približimo Bogu. Kada oni koji je pohađaju cijene dobro što im je obnova učinila, prirodno je da razmišljaju o tome da ovu priliku podijele s nekim od svojih prijatelja.

Sveto pismo kaže da je Gospodinova slast „biti sa sinovima ljudskim.”[8] U duhovnim obnovama idemo srcem i maštom uz svetohranište, praviti društvo Isusu. I u tim trenucima bit će nam lakše počastiti ga euharistijski, zahvaliti mu, iznijeti mu svoje nakane, uz iskren, pobožan i prisan razgovor. Sveti Josemaría je napisao: „Reci Isusu, stvarno prisutnu u Svetohraništu, svoje dnevne brige. - I imat ćeš svjetla i snage za svoj kršćanski život.”[9]

[1] Ivan VI, 1-3; Marko VI, 31-32.

[2] Sveti Josemaría. Put, 304.

[3] Katekizam Katoličke Crkve, br. 1435. i 1438.; Apostolicam actuositatem, 32.

[4] Sveti Josemaría, Pismo 24-X-1942, 12.

[5] Akademija DYA bila je prva korporativna apostolska aktivnost Opusa Dei. Bila je to sveučilišna akademija koja je otvorena u siječnju 1934. godine.

[6] Sveti Josemaría, Intimne bilješke, br. 1167. (22. ožujka 1934.)

[7] Krugovi su kratki, praktični tečajevi kršćanske formacije u kojima mladi ljudi uče prakticirati prirodne i nadnaravne kreposti, postati muškarci i žene molitve i živjeti više kršćanskim životom.

[8] Izreke VIII, 31.

[9] Sveti Josemaría. Put, 554.