„Kad nas je općina nazvala da nas pita jesmo li voljni primiti dvije ukrajinske obitelji, nismo oklijevali niti sekunde”, kaže Blanca Vives, direktorica Centra Hohewand u Dreistettenu (Austrija). Ova rezidencija se uglavnom koristi za aktivnosti kršćanske formacije koje organiziraju vjernici Opusu Dei.
Nekoliko sati nakon tog poziva stigle su dvije majke Ukrajinke, obje po imenu Olga, s djecom. „Jedina prtljaga im je bio ruksak koji je svaki nosio, ništa više. Djeca su prišla i zagrlila nas; bili su tako sretni”, kaže Blanca. „I oni su bili iscrpljeni. Vrlo, vrlo umorni. Istodobno im je laknulo i duboko su nam zahvalni.”
Dvije majke su prijateljice, a njihova djeca se zovu Anja (16 godina), Timeo (11) i Sacha (11). Njihovi domovi su u Saporischji, gradu sa 760.000 stanovnika, 120 milja od opkoljenog lučkog grada Mariupola i preko 1.000 milja od Beča (Austrija).
Prije tjedan dana zapaljeno je središte grada. Njihovi muževi su ostali boriti se, dok su žene i djeca pobjegli preko Poljske i Slovačke u Austriju. Vrlo malo su rekli o svojim iskustvima tijekom bijega. „Mora da su mnogo propatile, pogotovo jer su morale ostaviti svoje muževe. Ali od prvog dana pitali su nas kako mogu pomoći”, kaže Blanca Vives. „I naučili su nas našoj prvoj riječi na ukrajinskom: 'Simyie', što znači 'obitelj'."
Manje prtljage, više ljudi
Kada je gradonačelnik pitao grad u blizini konferencijskog centra bi li neki susjedi možda bili voljni primiti obitelji, "odmah smo rekli da", prepričava Silvia Pichler. “Sve se dogodilo vrlo brzo. Za 24 sata s nama je bila Olga, njena prijateljica Olga i njihovo troje djece. Svatko je imao mali ruksak, jer je to bilo sve što su smjeli nositi. Što je manje prtljage u vlaku, to će se više ljudi moći ugurati, rekli su im kondukteri. “Život je važniji od prtljage.”
I drugi ljudi u gradu bili su željni pomoći. Sandra, majka troje djece, odmah je ponudila svoj dom. “Sada ćemo se igrati s dva ukrajinska 11-godišnjaka. Možda možemo pomoći djeci da zaborave užas koji su ostavili iza sebe, pomažući im da ponovno postanu djeca”, kaže Silvia. Još jedna prijateljica iz grada donijela je odjeću za Anju, koja ima 16 godina. “Naravno da želim pomoći”, rekla je.
Ljudi iz Opusa Dei u konferencijskom centru Hohewand imaju iskustva u pružanju humanitarne pomoći. „Pomogli smo u skrbi za sirijske obitelji tijekom izbjegličke krize 2015.", prisjeća se Silvia. Kontakt je ostvaren preko Udruge AMAL u Beču. Njegov predsjednik, Gordian Gudenus, otac obitelji, član je Opusa Dei. Sam Gordian sada brine o ukrajinsko-sirijskoj obitelji u izbjegličkom kampu u Donjoj Austriji i pokušava im pomoći da prevladaju neke birokratske prepreke.
„Otac je Sirijac, majka Ukrajinka. Teško je zamisliti što znači dvaput bježati iz ratne zone”, kaže Gordian. Udruga AMAL je od 2016. godine pomogla više od 700 izbjeglica s Bliskog istoka da se nastane u Beču i Donjoj Austriji. “Pokušat ćemo upotrijebiti svoje znanje i iskustvo kako bismo se suočili s ovom novom krizom”, kaže Gudenus.
A koji je sljedeći korak za dvije ukrajinske obitelji koje sada borave u Hohewandu? „Nadamo se da će dvoje najmlađe djece uskoro krenuti u školu. Anja je rekla da jako želi ići u glazbenu školu”, kaže Silvia. Jedna od majki pitala je koliko dugo mogu ostati tamo. “Jako su zabrinuti. Rekli smo im da mogu ostati dan, mjesec, godinu... koliko god im treba, jer je najvažnije da su dobro."