“Blanco i posjeti Barbastru“ ilustrirana je knjiga za djecu o djetinjstvu svetog Josemarije u Barbastru gdje se rodio 9. siječnja 1902.godine. Tekstove je napisao Peruanac Carlos Zambrano, student književnosti, a ilustracije je izradio Luis Chumpitaz Gonzales, koji je studirao na Pontifikalnom Katoličkom Sveučilištu Peru, a sada radi za jednu medijsku tvrtku u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Zambrano se sjeća kako je na satu vjeronauka u školi gledao film o svetom Josemariji: „Njegova mi se energija činila nevjerojatnom. Sjećam se da smo gledali film s druženja gdje su mu ljudi postavljali pitanja, a on je na njih odgovarao – uvijek sa zaraznim osmijehom. Nikada nisam zaboravio njegovo nasmijano lice.“

Kada je „Blanco i posjeti Barbastru“ predstavljen javnosti u Peruu, brojni su mediji izrazili želju razgovarati s članovima Opusa Dei ili ljudima koji gaje pobožnost prema svecu. Natalia i Manuel bili su jedni od onih koje su intervjuirali. Tako je prije 11 godina započeo put prema njihovom braku. Donosimo priču o njihovoj obitelji koja sada uključuje četvero djece.

Dok smo za medije pripremali razgovor o knjizi o svetom Josemariji, upoznali smo se i odlučili izaći. Tako nam je od prvog našeg susreta bilo jasno da sveti Josemaria na nas gleda osobitom naklonošću, prateći nas na svakom TV setu ili na radio postajama koje su emitirale naše intervjue, te kasnije u svakom našem danu kojeg smo proveli kao dvoje zaljubljenih.

Sveti Josemaría običavao je govoriti da svaki brak blagoslivlja s obje ruke, i da to radi s dvije ruke zato što ih nema četiri. Tako je došao dan našeg vjenčanja, gotovo dvije godine nakon što smo se upoznali.

2011.godine rođena je naša prva kćer, Loretta. Obitelj nam je počela rasti sa svim usponima i padovima i iskušenjima koje prolaze sve obitelji, ali ispunjena radosti i uzbuđenjem koje svako dijete sa sobom donosi.

Nakon što su nam se pridružili Augustina i Mariano, naše se četvrto dijete rodilo 26.lipnja, na obljetnicu smrti Osnivača Opusa Dei. Tako da je bilo potpuno prirodno dati mu ime Josemaria. Ova trudnoća nije prošla bez poteškoća. Kada smo saznali da je Natalia trudna, dva liječnika su nam rekla da joj ne daju više od trideset posto vjerojatnosti da sve dobro završi. Bez obzira na sve, u 38. tjednu trudnoće, Josemaría je došao na svijet. Bila je to Natalijina sedma trudnoća, jer troje smo djece prethodno izgubili.

2014.godine, kada su se rodili Loretta i Agustina, imali smo priliku preseliti se u Kolumbiju gdje smo onda i živjeli dvije godine. Odlučiti takvo što nije bilo lako, ali profesionalne prilike učinile su to vrijednim.

Kada smo stigli u Bogotu, nismo nikoga poznavali. Ali ubrzo smo shvatili kako je Opus Dei obitelj po cijelome svijetu i uskoro smo imali puno novih prijatelja zbog kojih smo se osjećali kao kod kuće. Iznenadilo nas je koliko se oni koji s nama dijele želju da u uobičajenom životu teže prema svetosti žrtvuju da bi se mi smjestili. Nešto se slično moralo događati i među prvim kršćanima, na samim počecima Crkve. Također smo u Kolumbiji prošli kroz teške trenutke naše obiteljske povijesti, jer smo očekivali naše četvrto dijete, ali ga je Bog, koji uvijek sve najbolje zna, pozvao k sebi prije nego se rodilo.

Kada je bilo vrijeme za povratak u Peru, Mariano se već bio rodio tako da nas je tada bilo već četvero u obitelji.

Ono na čemu smo najviše zahvalni u svom pozivu u Djelo su jednostavna, ali velika učenja svetog Josemarije o prikazivanju malih svakodnevnih stvari učinjenih s ljubavlju za Boga i bližnje. Pronaći vrijeme za molitvu, živjeti Svetu Misu sabrano svakoga dana, s ljubavlju prihvaćati svakodnevne male poteškoće: sve je to od velike pomoći u podizanje svijetle i vesele obitelji.