Kada djeca trebaju odlučiti o svome budućem zanimanju u životu, prva stvar koju roditelji obično naprave jest da pokušaju utjecati na njihove odluke, za njihovo dobro. Roditelji bi mogli predložiti nekoliko mogućnosti koje bi, prema njihovom iskustvu i mišljenju, bile najbolje za njihovo dijete.
Svaka je situacija drugačija. Ponekad dijete želi izabrati put totalno drugačiji od onoga koji žele roditelji, a ponekad i isti put kakav žele njihovi roditelji. Ponekad postoje slučajevi kada se dijete teško odlučuje.
Općenito, nametanje vlastitih planova za djecu može dovesti do negativnih posljedica jer su djeca prisiljena hodati stazom koju nisu slobodno izabrali.
Roditelji trebaju poduprijeti svoju djecu u njihovim izborima s obzirom na njihovu budućnost poslije škole dajući im prikladne savjete, ali nikad prijeći preko njihove slobode u odabiru zanimanja. Obrazovni izazov je razgovarati s djecom i upoznati i razumjeti njihove interese kako bi im se pomoglo odlučiti koji je najbolji put za njih u budućnosti.
Predlažemo neka pitanja koja vam mogu pomoći da više iskoristite ovaj videozapis kada ga pogledate sa svojim prijateljima, u školi ili u župi.
Pitanja za razgovor
- Znam li što su želje moje djece vezane uz njihovu buduću karijeru? Pokazujem li svoju podršku za njihove obrazovne i profesionalne izbore, čak i ako sam htjela nešto drugo za njih? Shvaćam li da riječi roditelja o određenom zanimanju mogu biti vrlo utjecajne na djecu? Mogu li razlikovati dječje snove i snove koje mi kreiramo za djecu kao njihovi roditelji?
- Pokušavam li pokazati zanimanje za obrazovnu i profesionalnu budućnost svoje djece s diskrecijom bez pritiska na jednu opciju umjesto druge? Razgovaraju li supružnici o željama za karijeru svoje djece? Kad djeca traže savjete o svojoj profesionalnoj budućnosti, mogu li im pomoći da shvate da konačna odluka ovisi o njima, dok roditelji imaju zadatak pomagati imdobro odabrati, pratiti ih i isticati njihove posebne talente ukazujući na ono što bi moglo biti ulog u određenom profesionalnom izboru?
- Kakve vrijednosti roditelji prenose djeci o značenju studija i rada, profesionalnim horizontima i razvoju osobnih talenata?
- Kakvo povjerenje pokazujem prema djetetovim izborima? Koliko je povjerenja između roditelja i njihove djece?
Neki predloženi koraci:
- Pobrinite se da vi i vaš supružnik dijelite iste ideale o poštivanju slobode svoje djece u njihovim profesionalnim i radnim mogućnostima.
- Izbjegavajte prisilne razgovore o budućim planovima vašeg djeteta.
- Kada govorite o njihovoj obrazovnoj i profesionalnoj budućnosti, pronađite prave riječi kako biste svojoj djeci objasnili da odgovornost za njihovu budućnost uvelike pada na njih naglašavajući vašu podršku kao roditelja.
- Pažljivo slušajte razloge koji su naveli vaše dijete da odabere određeni put. Ograničite što je više moguće, u ovom kontekstu, savjete o onome što smatrate najboljom opcijom.
- Ako su djeca neodlučna, pokušajte razumjeti, zajedno sa svojim supružnikom, da je važno da je izbor njihov, a ne roditeljski.
Citati iz Svetog Pisma i Katekizma Katoličke crkve za razmišljanje:
- Sloboda se ostvaruje u odnosima između ljudskih bića. Svaka ljudska osoba, stvorena na Božju sliku, ima prirodno pravo biti prepoznata kao slobodno i odgovorno biće. Svi dugujemo jedni drugima ovu dužnost poštovanja. Pravo na ostvarivanje slobode, osobito u moralnim i vjerskim stvarima, neotuđiv je uvjet dostojanstva ljudske osobe. Ovo pravo mora biti priznato i zaštićeno civilnim autoritetom u granicama općeg dobra i javnog reda. (Katekizam Katoličke Crkve, 1738)
- Odnosi unutar obitelji sadrže bliskost osjećaja, privrženosti i interesa, koji se ponajprije javljaju zbog međusobnog poštivanja članova. Obitelj je privilegirana zajednica koja je pozvana postići "zajedničko razmišljanje i zajedničko promišljanje od strane supružnika, kao i njihova željna suradnja kao roditelji u odgoju djece." (Katekizam Katoličke Crkve, 2206)
- Kad postanu odrasli, djeca imaju pravo i dužnost odabrati svoju profesiju i životno stanje. Oni bi trebali preuzeti svoje nove odgovornosti unutar povjerljivog odnosa sa svojim roditeljima, dragovoljno tražiti i primati svoje savjete. Roditelji bi trebali biti oprezni da ne vrše pritisak na svoju djecu, bilo u izboru zanimanja ili u onom supružnika. Ovo neophodno suzdržavanje ne sprečava ih - naprotiv - da svojoj djeci daju razumne savjete, posebno kada planiraju osnovati svoju obitelj. (Katekizam Katoličke Crkve, 2230)
- On ga je ispunio Duhom Božjim, sa sposobnošću, inteligencijom, znanjem i svim obrtništvom, da osmisli umjetnička djela za obradu zlata, srebra i bronce, u rezanje kamena za postavljanje i rezanje drva, za rad u svim vještim zanatima (Odlazak 35:31-33)
- Tada reče David sinu Salamonu: „Budi jak i hrabar te učini to. Ne boj se, nemoj se plašiti. Jer je Gospod Bog, Bog moj, s tobom. Neće te ostaviti ni napustiti, sve dok ne završi svako djelo za službu kući Gospodnjoj" (1. Ljetopisa 28:20).
Riječi pape Franje za razmišljanje:
- Djeca se, sa svoje strane, ne moraju bojati zadaće izgradnje novog svijeta: za njih je dobro da žele poboljšati ono što su primili! Ali to se mora učiniti bez arogancije, bez drskosti. Moramo znati prepoznati djetetovu vrlinu, ali roditelji uvijek zaslužuju poštovanje. (Opća Audijencija, 11. Veljače 2015.)
- Isusovi roditelji idu u hram kako bi potvrdili da dijete pripada Bogu i da su oni čuvari njegova života, a ne vlasnici. Ova gesta naglašava da je samo Bog gospodar individualne i obiteljske povijesti; sve nam dolazi od Njega. Svaka je obitelj pozvana da prizna ovaj primat čuvajući i obrazujući djecu da budu otvorena Bogu, koji je izvor života. (Angelus, 31. Prosinca 2017.)
Citati svetog Josemarije za razmišljanje:
- Roditelji bi također trebali nastojati ostati mladi u srcu kako bi lakše reagirali suosjećajno prema plemenitim težnjama, pa čak i prema ekstravagantnim fantazijama svoje djece. Život se mijenja i dolaze mnoge nove stvari koje možda ne volimo. Možda, objektivno govoreći, nisu bolje od ostalih koje su prošli, ali nisu loše. One su jednostavno drugi načini života i ništa više. U puno slučajeva mogu nastati sukobi jer se važnost pridaje sitnim razlikama koje bi se mogle prevladati pomoću malo zdravog razuma i dobrog humora (Razgovori, 100).