Sažetak

• Obiteljski i poslovni život
• Smisao rada
• Jedinstvo života
• Kućanski poslovi
• Smjernice za ravnotežu između poslovnog i obiteljskog života
• Savjeti za optimizaciju vremena

Obiteljski i poslovni život

Danas je uobičajeno vidjeti mnoge bračne parove koji su izloženi stalnoj napetosti dok pokušavaju uskladiti poslovni i obiteljski život. Nedostaje im vremena i energije za sve obveze – brigu o djeci, vođenje kućanstva i ispunjavanje zahtjeva na poslu. Takva napetost može imati izrazito negativan utjecaj na obitelj. Unatoč svim naporima, supružnici se često osjećaju preplavljeno vrtoglavim tempom suvremenog života. Što se zapravo događa?

Unatoč svim naporima, bračni se parovi često osjećaju poraženima vrtlogom suvremenog života. Što se događa?

Čini se da se izazov usklađivanja poslovnog i obiteljskog života pojavio kao nov i složen fenomen – onaj koji mnogi bračni parovi tek trebaju uspješno riješiti. Možda je najznačajniji čimbenik bio masovni ulazak žena na tržište rada tijekom 19. i 20. stoljeća; to je promijenilo dotadašnju mirnu dinamiku koju je obilježavala naizgled jasna podjela uloga, pri čemu je kućna sfera bila žensko područje, dok je radno mjesto izvan kuće pripadalo muškarcu. Razmišljajući o trenutnom stanju obitelji, uočavamo određene ambivalentne aspekte. Apostolska pobudnica Familiaris Consortio opisuje tu situaciju na sljedeći način:

„S jedne strane, postoji izraženija svijest o osobnoj slobodi i veća pozornost posvećena kvaliteti međuljudskih odnosa unutar braka, promicanju dostojanstva žene, odgovornom rađanju i odgoju djece; također postoji svijest o potrebi njegovanja odnosa među obiteljima radi uzajamne duhovne i materijalne pomoći, razumijevanje specifičnog crkvenog poslanja obitelji te prepoznavanje njezine odgovornosti u izgradnji pravednijeg društva. S druge strane, međutim, postoje zabrinjavajući znakovi narušavanja određenih temeljnih vrijednosti: pogrešno teorijsko i praktično shvaćanje međusobne neovisnosti supružnika; ozbiljne nejasnoće glede vršenja autoriteta u odnosu roditelja i djece; praktične poteškoće s kojima se obitelji često suočavaju pri prenošenju vrijednosti; sve veći broj razvoda, pošast pobačaja, sve češće pribjegavanje sterilizaciji te uspostava pravog kontracepcijskog mentaliteta”[1].

Ovaj nam sažetak može poslužiti kao putokaz u svakoj životnoj situaciji – bilo osobnoj, profesionalnoj, obiteljskoj ili društvenoj – pomažući nam da svakoj od njih pridamo odgovarajuće mjesto i značenje.

Smisao rada

Prije svega, moramo imati na umu da je rad na neki način prisutan u svakom području našeg života – bilo da je riječ o neplaćenom, profesionalnom, kućanskom ili društvenom radu. Kršćanin uvijek može raditi i ulagati trud, slijedeći primjer Isusa Krista i Oca: „Otac moj radi i ja radim”[2].

Rad je prirodno područje čovjekova djelovanja. Stvoreni smo za rad[3] – ne samo da bismo osigurali sredstva za život, već i da bismo pridonijeli društvenom napretku i dobru cijelog čovječanstva. Kako objašnjava Gaudium et Spes, Bog je odlučio stvoriti muškarca i ženu kako bi upravljali zemaljskim stvarima u pravednosti i svetosti; ta je djelatnost njihov rad. U svom najosnovnijem smislu, rad je jednostavno ljudska djelatnost u interakciji s materijalnim stvorenim svijetom; stoga smo po samoj svojoj naravi stvoreni za rad. Sveti Toma Akvinski smjelo tvrdi da je čovjek homo, quasi adiutor est Dei – poput Božjeg suradnika – jer se stvoreni svijet, iako savršen jer je djelo Božjih ruku, može dalje usavršavati putem ljudske slobode.

Na primjer, pretjerani profesionalni ponos ili odbacivanje manje glamuroznih zadataka mogli bi nas navesti da zanemarimo obiteljski život, u kojem pronalazimo najveći izvor sreće.

Također znamo da se radu, kao posljedica istočnog grijeha, pridružuju bol i umor. Ipak, možda je najgora posljedica grijeha – više nego sam umor – oholost: izobličenje rada koje nas navodi da zaboravimo kako smo Božji suradnici, da zamijenimo uloge te da putem svoga rada nastojimo biti poput bogova.

Mi smo Božji suradnici unutar obitelji, u brizi za svoju djecu i u profesionalnom radu. Ako dopustimo da nas nadvladaju oholost ili lijenost, nećemo donijeti ispravne odluke potrebne za postizanje odgovarajuće ravnoteže u obiteljskom životu. Primjerice, pretjerani profesionalni ponos ili odbojnost prema manje atraktivnim poslovima mogli bi nas navesti na zanemarivanje obiteljskog okruženja – upravo onog mjesta koje je naš najveći izvor sreće.

Jedinstvo života

Drugo, profesionalna i domaća sfera ne bi se smjele suprotstavljati jedna drugoj, jer se one u stvarnosti nadopunjuju: obiteljski život obogaćuje profesionalni život, a profesionalni život zauzvrat dobiva smisao i entuzijazam kada se promatra iz perspektive obitelji.

To je nešto što je sveti Josemaría istaknuo odgovarajući na pitanje: „Dva posla su kompatibilna. Vi ih činite kompatibilnima. Danas gotovo svi obavljaju više poslova. (...) I kažem vam da ste u pravu: to su dva savršeno kompatibilna zadatka“[4].

Međutim, kako ističe papa Franjo: „Obitelj je ključno mjesto kušnje. Kada je organizacija rada drži kao taoca ili čak ometa njezin put, tada možemo biti sigurni da je ljudsko društvo počelo djelovati protiv samoga sebe. Kršćanske se obitelji u tom pogledu suočavaju s velikim izazovom i velikim poslanjem. One utjelovljuju temeljne vrijednosti Božjeg stvaranja: identitet i vezu između muškarca i žene, rađanje djece te rad koji skrbi za zemlju i čini svijet mjestom pogodnim za život”[5].

Kršćanska dosljednost navodi nas da – ovisno o okolnostima – dajemo prednost različitim zadaćama koje proizlaze iz naših uloga roditelja, supružnika, prijatelja, kolega i tako dalje. Upravo se tu krije borba za očuvanje jedinstva života: u određivanju prioriteta – to jest, u usmjeravanju pogleda prema najvišim ciljevima ljubavi prema Bogu i ljubavi prema bližnjemu, u kojem god području života djelovali.

Ti nam ciljevi pomažu sagledati naše brojne svakodnevne zadaće u pravom svjetlu i urediti ih u skladu s tim životnim idealom. Istodobno nam pomažu da te zadaće živimo intenzivno i da ih što bolje iskoristimo – s nogama čvrsto na zemlji i pogledom uprtim u nebo, kako je volio govoriti sveti Josemaría. U konačnici, nije riječ toliko o postizanju ravnoteže, koliko o integriranju različitih aktivnosti svakoga dana – ili barem o pokušaju da to svakodnevno činimo.

Kućanski poslovi

Cilj je uvelike osmisliti plan obiteljskog života prilagođen specifičnim potrebama svake obitelji – bilo da nemaju djece, imaju mnogo ili malo djece, djecu s posebnim potrebama ili starije članove obitelji o kojima treba skrbiti. Ako se jedan od supružnika odluči posvetiti brizi za dom, to je legitiman izbor. Doista, mnoge se majke odlučuju isključivo posvetiti domu; pristupajući toj ulozi s profesionalnim stavom, i one moraju uskladiti taj posao s obiteljskim životom.

Briga o domu podrazumijeva posvećivanje pozornosti mnoštvu pojedinosti svakodnevnog života; kada se te radnje obavljaju s ljubavlju, prožete su dubokim ljudskim i nadnaravnim značenjem. Kako objašnjava jedna engleska majka petero djece: „Naposljetku, velik dio života čine sitnice: pospremanje iz ljubavi nakon što završim posao; prikazivanje pranja smrdljivih čarapa za apostolsko djelovanje Crkve u Kazahstanu; slušanje djeteta dok sam iscrpljena i čeznem za pet minuta mira; ljubaznost prema prodavaču prozora koji zove baš kad poslužujem obrok...”[6].

Smjernice za ravnotežu između poslovnog i obiteljskog života

Prvi dio ovog članka bavio se jedinstvom života te poželjnim skladom između profesionalnog rada i obiteljskog života. Ovaj drugi dio nudi smjernice za napredak u nastojanju da se te dvije sfere usklade. Ta se načela mogu sažeti u četiri postupka: predvidjeti, prihvatiti, učiti i voljeti.

• Predvidjeti
• Prihvatiti
• Učiti
• Voljeti

Kako bismo svime učinkovito upravljali, najbolje je biti praktičan i što je više moguće unaprijed predvidjeti zadatke. Dobrim planiranjem možemo najprije postaviti veliko „kamenje” – važne prioritete – te tako osigurati da svaki zadatak ima svoje mjesto i da se sve uklopi. Nadalje, predviđanje zahtijeva jasno razumijevanje prioriteta naših dužnosti: Bog, drugi i mi sami – što je brz način da se sažme redoslijed kojim bi se trebao voditi život kršćanina.

Ponekad to može značiti određivanje dana i vremena za svaki zadatak, umjesto prepuštanja improvizaciji. Samo uz plan možemo ostati fleksibilni i prilagoditi se neočekivanim događajima koji se pojavljuju tijekom dana.

Jedan od načina predviđanja potreba i zadržavanja fleksibilnosti jest primjena poslovnih praksi na vođenje kućanstva: postavljanje ciljeva i strategija, određivanje prioriteta te prepoznavanje zadataka koji se mogu delegirati – pri čemu sve to treba jasno iskomunicirati znatno unaprijed.

Jedan od načina da planiramo unaprijed i zadržimo fleksibilnost jest primjena istih načela koja funkcioniraju u poslovanju i na vođenje kućanstva: postavljanje ciljeva i strategija, određivanje prioriteta te prepoznavanje zadataka koji se mogu delegirati – a sve to treba jasno iskomunicirati znatno unaprijed. Ako nam je obitelj „najvažniji posao”, svakom koraku moramo pristupiti organizirano. Oslanjanje isključivo na spontanost ne jamči mir i red potrebne za skladan suživot.

Kako se kaže, sve što vrijedi truda zahtijeva i napor. Najbolji je pristup što prije prihvatiti golemu fizičku i mentalnu energiju koju to iziskuje. „Izazov postizanja ravnoteže leži u umijeću dosljednog življenja našeg obiteljskog projekta te u spoznaji da smo samim činom sklapanja braka preuzeli niz obveza koje moramo nastojati ispuniti; to znači odbaciti lažne izgovore koji ometaju ili potkopavaju izvršavanje tih dužnosti te se s realizmom suočiti sa situacijama koje nam život donosi”[7].

Životno razdoblje koje od nas traži nošenje s velikim opsegom posla – kako u domu tako i izvan njega – zahtijeva mnogo realizma i velikodušnosti, kao i spremnost na odustajanje od perfekcionizma i osobnih hirova.

Nismo sami niti smo jedini koji su pokušali uskladiti posao i obiteljski život. Postoje različiti načini snalaženja u životu ispunjenom brojnim zahtjevima. Primjerice, mnogo se toga može naučiti sudjelovanjem na tečajevima obiteljskog savjetovanja ili slušanjem iskustava drugih kršćanskih roditelja koji nastoje živjeti svoj poziv povezujući profesionalni i obiteljski život[8].

Savjeti za optimizaciju vremena

Konkretno, održavanje prave ravnoteže između posla i obitelji često podrazumijeva učinkovito upravljanje našim najoskudnijim resursom: vremenom. Postoje razni savjeti i strategije za optimizaciju vremena:

1. „Čini ono što trebaš i usredotoči se na ono što radiš”, rekao je sveti Josemaría[9]. Time izbjegavamo gubljenje vremena na ponovno usredotočivanje pri svakom zadatku te nastojimo dovršiti ga unutar predviđenog vremena. Također možemo prikazati svoj rad Bogu i izbjeći rastresenost koja proizlazi iz istovremenog bavljenja s više stvari.
2. Odredite raspored za profesionalni rad. Ključno je postaviti tjedno ograničenje sati posvećenih radu izvan kuće. Vrijeme provedeno s djecom i supružnikom treba smatrati svetim.
3. Izbjegavajte neproduktivne aktivnosti – poput gledanja televizijskih programa koji nemaju nikakvu vrijednost ili sudjelovanja u beskorisnim ili štetnim razgovorima – jer oni doista oduzimaju vrijeme. Kako objašnjava Nuria Chinchilla, ponekad za osjećaj pretrpanosti obvezama krivimo druge ili okolnosti, dok zapravo često gubimo vrijeme na trivijalne aktivnosti: „Što kad bismo najprije pogledali sami sebe? Jer to je jedina stvarnost koju možemo promijeniti. Vjerojatno ćemo otkriti nedostatak osobne organiziranosti, zbrkane prioritete, propuste u delegiranju zadataka kolegama, pretjerano pouzdanje u vlastite vještine i radni kapacitet, pokušaj obuhvaćanja preširokog spektra aktivnosti, lošu točnost i upravljanje vremenom te odugovlačenje ili pak brzopletost pri donošenju važnih odluka...”[10].
4. Kvalitetno provedeno vrijeme. Zdrav obiteljski život zahtijeva i količinu i kvalitetu vremena kako bismo ispunili odgovornosti koje proizlaze iz naših uloga roditelja i supružnika. Jedan od načina da to najbolje iskoristimo jest da vikende i godišnje odmore – razdoblja „slobodnog vremena” – usmjerimo na posebnu skrb o našem braku i djeci te se tako približimo željenoj ravnoteži. Možemo planirati aktivnosti koje nam omogućuju zajedništvo, obogaćuju nas i jačaju kao članove obitelji. Ako tom vremenu sa supružnikom i djecom ne damo prednost – ako, primjerice, organiziramo uzbudljiv odmor koji nam ipak onemogućuje uživanje u opuštenom zajedništvu ključnom za obiteljski život – nećemo uspjeti unaprijediti zajednički projekt koji predstavljaju naš brak i obitelj.
5. Izdvajanje vremena za promišljanje. Što je više svakodnevnih obveza, to je potrebnije tijekom dana uzeti „stanke” kako bismo razmislili o tome kako ih najbolje organizirati. Za kršćanina su ti trenuci promišljanja trenuci molitve. Bog je uvijek s nama i možemo ga zamoliti za pomoć tijekom razdoblja intenzivnih aktivnosti.

Naposljetku, Božja ljubav donosi jedinstvo, uspostavlja red u srcu i poučava nas koji su nam prioriteti. „Među tim je prioritetima znati uvijek staviti dobro drugih iznad drugih interesa – djelovati služeći kao izraz ljubavi – te živjeti ljubav na uredan način, počevši od onih koje nam je Bog izravno povjerio na brigu”[11].

Ljubav prema drugima omogućuje nam da ispravno usmjerimo svoj život i prepoznamo pozitivne strane svoje situacije: ako moramo usklađivati ​​zahtjevan posao s obiteljskim životom, to znači da smo vrlo sretni. Nismo žrtve, već primatelji velikih darova.

Rosalía Baena

[1] Sveti Ivan Pavao II., Familiaris Consortio, br. 7.
[2] Iv 5, 17.
[3] Usp. Post 2, 15 (Vulgata).
[4] Sveti Josemaría, bilješke s obiteljskog susreta, Santiago, Čile, 7. srpnja 1974.
[5] Franjo, opća audijencija, 19. kolovoza 2015.
[6] Usp. https://opusdei.org/es-es/arti... [7] Usp. „Obitelj i posao” (tehnička bilješka, tečaj Bračna ljubav II), u
[8] Usp. npr.: https://opusdei.org/es-es/arti...

[9] Sveti Josemaría, Put, br. 815.

[10] Nuria Chinchilla i Consuelo León, Ženska ambicija: Kako uskladiti posao i obitelj, Madrid, Aguilar, 2004., str. 12.

[11] Vidi J. López Díaz i C. Ruiz, “Posao i obitelj,” na (https://opusdei.org/es-es/document/trabajo-y-familia...)