Uvod. Ostani s nama
Lipanj nas svake godine dovodi do srca kršćanskog života: euharistije. Svetkovina Tijelova i blagdan svetog Josemarije, 26. lipnja, pozivaju nas da s posebnom zahvalnošću razmatramo Isusa Krista, koji je odlučio ostati s nama zauvijek.
Iskustvo prvih kršćana pokazuje nam u kojoj je mjeri euharistija bila središte njihova života: ustrajali su „u lomljenju kruha i u molitvi“ (usp. Dj 2,42), i iz tog susreta s Kristom među njima se rodilo duboko jedinstvo. I sveti Josemarija je uvijek u svetoj misi – svom središtu i korijenu, kako ju je nazivao – i u tabernakulu pronalazio snagu da ljubi Boga i služi drugima usred običnog života.
„Ostani s nama, jer skoro će večer“ (Lk 24,29). Zahtjev učenika na putu za Emaus također izražava našu želju da ostanemo s Gospodinom. U tabernakulu nalazimo odmor, svjetlo i snagu; Tamo nas Krist hrani Kruhom života i uči nas živjeti po vjeri, nadi i ljubavi. Klanjanje i zahvaljivanje izviru od onih koji otkrivaju, kako pjeva Adoro te devotate, da je Bog odlučio ostati skriven iz ljubavi pod prilikom kruha.
Euharistija nas također ujedinjuje jedne s drugima i uči nas živjeti kao braća i sestre. Stoga, dok se približavamo blagdanu svetog Josemarije, želimo razmisliti i o bratstvu i sinovskoj pobožnosti u Opusu Dei: daru osjećaja da smo djeca Božja i članovi obitelji u kojoj je svaka osoba pozvana pratiti, razumjeti i podržavati druge. Sveti Josemarija volio je svoju djecu „srcem oca i majke“ i poticao nas je da stvaramo okruženja nalik domu u kojima se dijele radosti i teškoće.
Neka nam ova duhovna obnova pomogne obnoviti ljubav prema Isusu u Euharistiji i rasti u konkretnom i radosnom bratstvu, sastavljenom od molitve, iskrenog prijateljstva i služenja drugima. Tako ćemo, ujedinjeni s Gospodinom, moći donijeti njegov mir i radost onima oko nas.
🙏 Prvo razmatranje
Razmatranje možete poslušati ovdje.
💡 Drugo razmatranje
Pismo prelata, od 16. veljače 2023., o bratstvu.
🗣️ Razgovor. Sijači mira: Logika koja sve okreće naglavačke.
📙 Duhovno štivo. Jedinstvo kao Kristov dar.
💭 Ispit savjesti
Čin prisutnosti Božje
1. »Ostani s nama jer zamalo će večer i dan je na izmaku!« (Lk 24, 29). Isus Krist je ostao u Euharistiji iz ljubavi prema ljudima. Odlazim li moliti pred svetohranište sa željom učenika iz Emausa?
2. »Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada« (Iv 6, 35). Kako bih mogla bolje živjeti Euharistiju, budući da upravo u njoj nalazim snagu za daljnji život?
3. »Klanjam ti se smjerno tajni Bože naš« (Himan Adoro te devote). Nastojim li se klanjati Gospodinu koji je prisutan u Euharistiji? Kako bih mogla postići da moja rodbina i moji prijatelji postanu dionici ove želje?
4. »Daj da vjera moja uvijek življe sja, da se ufam u te, da te ljubim ja« (Himan Adoro te devote). Kako nastojim, u svojoj obitelji i u svojim obavezama živjeti vjeru, nadu i ljubav iz dan u dan?
5. »Ako ljubimo jedni druge, Bog ostaje u nama, i ljubav je njegova u nama savršena« (1 Iv 4, 12) Kako bih mogla rasti u ljubavi prema onima koji me okružuju? Na koji način im je potrebno da ih razumijem i ohrabrim?
6. Za bratstvo je potrebno da se ispolji u prijateljstvu koje poprima svoju puninu kada onom drugom želimo dobro, sreću, vjernost i svetost (usp. Otac, Pastoralno pismo, 1.11.2019., br. 14). Po čemu se očituje moje prijateljstvo: po vremenu, molitvi, međusobnom upoznavanju, pažnji i ostalome?
7. Sveti Josemaría je svojoj djeci rekao da nas ljubi „srcem oca i majke” (Carta, 6.5.1945., br. 23). Osjećam li da me njegova ljubav i njegov zagovor štite? Nastojim li drugima pružiti tu istu ljubav i bliskost? Jesu li mi poznate njihove potrebe?
Djelo kajanja