Uvod. Privučeni Božjom ljubavlju.
Ljudsko srce stvoreno je da ljubi i bude ljubljeno. Ipak, brige svakodnevnog života ili teret naših ograničenja mogu nas navesti da izgubimo iz vida ono što je bitno. Evanđelje nas podsjeća da je kršćanski život, prije svega, priča o Bogu koji nam neprestano dolazi ususret i privlači nas k sebi snagom svoje ljubavi.
Svetkovina Uznesenja Blažene Djevice Marije poziva nas da upravimo pogled prema nebu. U Mariji promatramo ispunjenje obećanja koje je Bog pripravio za svu svoju djecu. Njezino proslavljenje znak je nade koji nas podsjeća da su naši životi predodređeni za vrhunsku radost sjedinjenja s Bogom. Vođeni našom Majkom, učimo usmjeravati cijelo svoje postojanje prema Božjoj slavi i s pouzdanjem koračati putem koji vodi u nebo.
Nadalje, prispodoba o milosrdnom ocu pokazuje nam da nikada ne prestajemo biti djeca kojoj je potrebna Božja ljubav. Poput mlađeg sina, i mi iskušavamo krhkost i grijeh te potrebu da se uvijek iznova vraćamo u Očev dom, gdje nas uvijek čeka zagrljaj oproštenja. Sakramentalna ispovijed upravo je taj radosni susret s božanskim milosrđem koji obnavlja našu nadu.
Ipak, Evanđelje nas poziva i da pogledamo starijeg sina. Ponekad nas naše vlastite zamisli ili osjećaji mogu spriječiti da prihvatimo druge. Otac izlazi ususret i njemu, poučavajući ga da se raduje dobru svoje braće. Tako učimo da se ljubav očituje u razumijevanju, praštanju, strpljivosti i sposobnosti da otvorimo svoja srca svima – osobito unutar vlastitih obitelji.
Neka nam ova duhovna obnova pomogne da dopustimo Božjoj ljubavi da nas ponovno privuče, da se s pouzdanjem utječemo zagovoru svete Marije te da živimo srcima koja su zahvalnija, milosrdnija i otvorenija prema drugima.
🙏 Prvo razmatranje
Djevica Marija, uzrok naše radosti. Homilija svetog Josemaríje, održana 15. kolovoza 1961., na svetkovinu Uznesenja Djevice Marije.
💡 Drugo razmatranje
Blago je na nebu. Razmatranje poslušajte ovdje.
🗣️ Razgovor. Posao i obitelj. Kako uspostaviti ravnotežu?
💭 Ispit savjesti
Čin prisutnosti Božje
Sastoji se od toga da se stavimo pod Njegov pogled pun ljubavi, koji nas prati i štiti. Zazivamo Duha Svetoga kako bismo shvatili kako svoje živote učiniti ugodnijima Isusu.
1. »I znamenje veliko pokaza se na nebu: Žena odjevena suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda« (Otk 12, 1). Je li Uznesenje i krunjenje Djevice Marije za kraljicu neba i zemlje za mene znak nade, budući da je ona pridružena pobjedi svoga Sina?
2. Povjeravam li Marijinom majčinskom zagovoru svoj život i život svoje obitelji? Molim li da iz nje proiziđu pozivi za Crkvu i za Djelo?
3. »Podaj nam, molimo, da uvijek težimo za onim što je gore te budemo sudionici njezine slave« (Zborna na Misi Uznesenja). Nastojim li živjeti tako da plodovi moga djelovanja pridonose slavi Božjoj?
4. »Čovjek neki imao dva sina. Mlađi reče ocu: Oče, daj mi dio dobara koji mi pripada« (Lk 15, 11-12). Shvaćam li, dok promatram priču o izgubljenom sinu da mi grijeh oduzima sreću i udaljava me od Boga?
5. »Došavši k sebi, reče…« (Lk 15, 17). Molim li Duha Svetoga za svjetlo kako bih stvarnost svoga života promatrala s vjerskim pogledom? Idem li na ispovijed sigurna da me On čeka i s radošću prima?
6. Stariji sin »se rasrdi i ne htjede ući. Otac tada iziđe i stane ga nagovarati« (Lk 15, 28). Pomažu li mi moji vlastiti nedostaci da shvatim i oprostim drugima i da ne sudim? Nastojim li razgovarati sa svojim suprugom, izbjegavajući rasprave koje nas samo udaljavaju? Ispravljam li svoju djecu s ljubavlju i strpljenjem?
7. Otac iz poredbe je odgovorio: »Ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje, izgubljen i nađe se!« (Lk 15, 31). Molim li od Gospodina veliko srce otvoreno za sve ljude, pa i za one s kojima se na slažem najbolje ili koji su me povrijedili? Radujem li se postignućima drugih: materijalnim, ljudskim, duhovnim...?
Djelo kajanja