Opus Dei

Druga zapovijed propisuje čašćenje Božjeg imena, a treća zahtijeva obdržavanje svetkovina.

Četvrta zapovijed, „Poštuj svoga oca i majku“, ima širi značaj od svog glavnog usmjerenja: odnosa između djece i njihovih roditelja.

Na druženju u Peruu, 13.srpnja 1974., sveti Josemaria priča o primanju sakramenata, osobito Ispovijedi i Svete Pričesti, kako bi se ojačala naša veza s Bogom.

Ljudski je život svet zato što od samog početka uključuje stvaralačko Božje djelo i trajno ostaje u osobitom odnosu sa Stvoriteljem.

Spolno zajedništvo „je usmjereno k supružničkoj ljubavi muškarca i žene“ (KKC, 2360); „izraženo je na uistinu ljudski način samo kao sastavni dio ljubavi po kojoj se muškarac i žena do smrti u potpunosti daruju jedno drugome

„Sedma zapovijed zabranjuje nepravedno uzimanje ili zadržavanje dobara ili oštećivanje bližnjeg svoga na bilo koji način u odnosu na njegova dobra. Zapovijeda pravdu i milosrđe u brizi za zemaljska dobra i plodove ljudskog rada. Za opće dobro, zahtijeva poštovanje prema univerzalnom odredištu dobara i poštovanje prava na privatno vlasništvo.

Sveto Pismo nas uči da istinu treba kazati s ljubavlju (Ef 4, 15). Iskrenost kao i sve kreposti, mora se živjeti za ljubav i s ljubavlju (prema Bogu i ljudima), s obzirnošću i razumijevanjem.

Ove dvije zapovijedi se odnose na unutarnja djela koja odgovaraju grijesima protiv šeste i sedme zapovijedi. Tako izričito zapovijedaju živjeti čisto i ne vezati se na materijalna dobra, mislima i željama, prema Gospodinovim riječima: «Blago onima koji su čista srca, jer će Boga gledati» i «Blago siromasima duhom, jer njihovo je Kraljevstvo Nebesko» (Mt 5, 3.8)

“‘Gratias tibi, Deus!’” (Hvala ti, Bože!). Nisu razumjeli riječi, ali shvatili su da je sve u redu.

Ljudi – tako se uvijek u povijesti događalo – povezuju svoje živote kako bi ostvarili zajedničku misiju i sudbinu. Hoće li vrijediti manje za muškarce i žene sadašnjice „jedina sudbina“ vječne sreće?