Opus Dei

Društveni život za ljudsku osobu nije nešto sporedno, budući da proizlazi iz jedne važne dimenzije koja je inherentna s njegovom naravi: društvenosti. Ljudsko biće može rasti i ostvarivati svoj poziv jedino u savezu s drugima.

Osobni grijeh je «čin, riječ ili želja protivna vječnom zakonu»1. To znači da je grijeh ljudski Čin, budući da zahtjeva stjecaj slobode2, i očituje se u vanjskim činima, riječima ili nutarnjim činima.

Krist je naučavao da, kako bi se spasili, moramo vršiti zapovijedi koje čine jezgru naravnog moralnog zakona. Prva zapovijed ima dvostruko značenje: ljubav prema Bogu i ljubav prema bližnjemu koja proizlazi iz ljubavi prema Bogu.

Bivši stanar Doma Moncloa otkriva nam neka sjećanja na duženja koja je sveti Josemaria 1972.godine imao s nekim studentima.

Dok sam ga gledao, njegove su me riječi i savjet koji je dao toliko taknule da sam u srcu osjećao potrebu da mu se molim za pomoć.

Dok sam u pripremi čekala sa svojom majkom, izvadila sam molitvenu karticu svetog Josemarije kako bih molila da sve prođe dobro.

Redovna providnost je jedno stalno čudo, ali… On će upotrijebiti izvanredna sredstva, kad bude neophodno.

Sveti Josemaria zaista sluša i pomaže vam u trenutku kada vam je najpotrebnije.

Miguel Aranguren je romanopisac i otac četvero djece. «Od svetog Josemarije sam naučio da u boemskom poslu kakav je moj, nema mjesta za napola završen posao.»

U Prosincu 1931.godine sveti Josemaria je napisao: „Kada duša poput dječje pred Boga stavlja svoje želje za oprostom, treba se osjećati sigurnom da će uskoro vidjeti te želje kako se ispunjavaju." Sveti Otac vjernicima preporučuje da zadobiju potpuni oprost vremenitih kazni kajanjem za svoje grijehe, koje dodjeljuje Božja milost, a mogu se primijeniti i za duše preminulih, tijekom Godine vjere.