Opus Dei

Sakramenti su djelotvorni znakovi Milosti. Posvećujuća milost je trajna i nadnaravna dispozicija koja usavršava dušu kako bi bila sposobna živjeti s Bogom. Sedam sakramenata odgovara svim etapama i važnim trenucima kršćanskoga života: oni omogućuju rađanje i rast, ozdravljenje i poslanje vjerskoga života kršćana. Sakramenti tvore uređenu cjelinu u kojoj Euharistija zauzima središnje mjesto, budući da je u njoj sami Autor sakramenata.

Uskrslo tijelo bit će stvarno i materijalno, ali ne zemaljsko ili smrtno. Zagonetka čovjekove smrti shvaća se samo u svjetlu Kristova uskrsnuća i našeg uskrsnuća u Njemu. Vječni život je ono što daje konačni i trajni smisao ljudskom životu, etičkom zalaganju, velikodušnom predanju, nesebičnom služenju, nastojanju da se Kristov nauk i ljubav prenese svim dušama. Mogućnost trajnog prokletstva u paklu podsjeća kršćane na potrebu da žive život u potpunosti posvećen drugima.

Radosna vijest spasenja zahtjeva prisustvo Crkve u svijetu. Evanđelje je zapravo najava preobrazbe svijeta u skladu s Božjim planom. Socijalni nauk Crkve dio je socijalno moralne teologije koja proizlazi iz kršćanskog poimanja čovjeka i političkog života. Društveni moral Crkve naučava da postoji prvenstvo duhovnih i moralnih dobara nad materijalnim dobrima.

Crkva je neodvojivo ljudska i božanska. Ona živi i djeluje u svijetu, ali njezina svrha i snaga nisu na zemlji, nego na Nebu. Crkva samo želi postići spasenje čovječanstva, ali također se bavi i vremenitim stvarima. Svaki vjerni kršćanin sudjeluje u misiji Crkve prema svome položaju i pozivu te primljenim darovima. Laici su pozvani posvetiti svijet iznutra. Crkva ne može i ne smije zamijeniti državu, ali niti može niti smije ostati po strani u borbi za pravdu.

Crkva je strukturirano društvo gdje neki imaju zadaću voditi druge. Pomoć Duha Svetoga cijeloj Crkvi, da bi se izbjegle pogreške u vjerovanju, također je dana Crkvenom Učiteljstvu kako bi vjerno i autentično navještalo Božju Riječ. Crkva je uvijek pozivala samo krštene muškarce u sveti red jer se osjećala sjedinjena s Kristovom voljom, koji je izabrao samo muškarce za Apostole.

Krist je tijekom svoga života pokazivao kako bi trebala izgledati njegova Crkva. Crkva je zajednica svih koji su primili obnoviteljsku milost Duha po kojoj su djeca Božja. Svi krštenici sudjeluju u zajedničkom svećenstvu: pozvani su povezivati Boga i druge ljude. Ekumenski pokret je crkvena zadaća koja traži vidljivo jedinstvo među kršćanima u jednoj Crkvi koju je utemeljio Krist.

Djelovanje Duha Svetoga ostvaruje se u Crkvi po sakramentima. Obično kažemo da je Duh Sveti poput duše Crkve jer u njoj ima neke od funkcija koje duša ima u tijelu: osnažuje ju, potiče na poslanje, ujedinjuje u ljubavi. On je nutarnji učitelj koji govori u srcu čovjeka, otkriva mu Božje tajne, daje mu razlučiti što je Bogu milo.

Isus je slobodno prihvatio fizičke i moralne patnje koje se proizišle iz nepravde grešnika. Kristov križ je prije svega očitovanje velikodušne ljubavi Trojstva prema ljudima, ljubavi koja nas spašava. Otajstvo križa, prisutno u sakramentima, vodi nas prema novom životu. Isusovim uskrsnućem Bog je navijestio novi život, život budućeg svijeta, i dopustio je da on bude dostupan ljudima.

Isus je Jedini Božji Sin koji je postao čovjekom poradi našeg spasenja. On je savršeni Bog i savršeni čovjek: uzeo je naš materijalno-tjelesni način postojanja, podložan mnogim potrebama, da nas spasi od naših grijeha. Sveta Marija je doista Majka Božja jer Onaj koga je ona kao čovjeka začela, djelovanjem Duha Svetoga, nije nitko drugi doli vječni Sin Očev.

Isus je poslao apostole cijelom svijetu da »naviještaju Evanđelje svakom stvorenju«. Sadržaj tog Evanđelja bilo je ono što je Isus govorio i činio u svom zemaljskom životu. Matejevo, Markovo, Lukino i Ivanovo evanđelje rezultat su dugog procesa sastavljanja. Evanđelja nisu knjige koje prikazuju Isusa kao lik iz prošlosti: to su aktualne riječi, u njima je Isus uvijek živ.