Opus Dei

Izvješća o stvaranju u Postanku uvode tri najosnovnija čovjekova odnosa: s Bogom, s njegovim bližnjim i sa zemljom. Crkva poziva kršćane da ih uzmu kao polazište u oblikovanju društva, brizi za stvoreno i doprinosu općem dobru.

U svijetu u kojem komunikacija ima veliku važnost i udaljena je samo jednim klikom, pravi dijalog može postati sve teže postići. I ovdje kršćani imaju primjer Isusa, koji aktivno surađuje s onima koji imaju drugačija uvjerenja, prihvaćajući pojedince bez obzira na bilo kakva neslaganja ili pogreške.

Kao kršćani, s mnogim drugima dijelimo čežnju da ostvarimo ideale koje želimo za naš svijet - pravdu, solidarnost, milosrđe. Međutim, ponekad ipak dođe do sukoba kada pokušamo raditi zajedno. Kako ljubav, pravda i solidarnost mogu postati stvarnost u našim životima?

„Drugi muškarci i žene dio su našeg vlastitog života i također postaju dio naše osobne odgovornosti, budući da smo svi dio istog Tijela. Oni su braća i sestre nad kojima smo pozvani bdjeti, s kojima se miriti, koje trebamo ljubiti."

Molitvom Oče naš Isus želi posvijestiti svojim učenicima njihovo stanje djece Božje. Važna posljedica osjećaja našeg Božjeg sinovstva je sinovsko povjerenje i predanje u Božje ruke. Oče naš uzor je svake molitve: ne samo da tražimo sve što s pravom možemo željeti, nego i prema redu kojim to trebamo željeti.

Naša molitva uključuje svaki aspekt našeg života. Katekizam razlikuje usmenu molitvu, razmatranje i unutarnju molitvu. Sva tri imaju zajedničku temeljnu značajku: sabranost srca. Molitva nije stvar izbora u duhovnom životu, već prije ključna potreba.

Deveta i deseta zapovijed odnose se na unutarnje radnje koje odgovaraju grijesima protiv šeste i sedme zapovijedi. Unutarnji grijesi mogu deformirati savjest. Borba protiv unutarnjih grijeha dio je nastojanja kršćanina da ljubi svim srcem, umom i snagom. Čistoća srca znači imati svet način osjećanja.

Kršćanski život nastoji dobra ovoga svijeta prirediti Bogu i bratskoj ljubavi. Važni su i umjerenost, za umjerenu upotrebu i posjedovanje, i pravednost, za poštovanje prava naših bližnjih. Ovim dvjema vrlinama treba dodati i solidarnost. Osma zapovijed zabranjuje krivo predstavljanje istine u odnosima s bližnjima. Kršćani imaju dužnost svjedočiti Istinu koja je Krist i priznati Ga pred ljudima.

Spolnost dopire do najdublje jezgre ljudske osobe. Istinsko obrazovanje u čistoći ne zadovoljava se pukim informiranjem o biološkim aspektima, već pomaže ljudima promisliti o osobnim i moralnim vrijednostima koje su uključene u naše odnose s drugima. Grijesi protiv šeste zapovijedi često su zamjena za nedostatak prave ljubavi za kojom srce čezne.

Nitko, ni pod kojim okolnostima, ne može prisvojiti pravo da izravno ubije nevino ljudsko biće. Peta zapovijed također zabranjuje udaranje, ranjavanje ili nanošenje bilo kakve nepravedne tjelesne ozljede sebi ili bližnjima, kao i vrijeđanje pogrdnim riječima ili željenje zla. Što se tiče pobačaja i eutanazije, poštivanje života trebala bi biti granica koju niti jedan pojedinac ili država ne smiju prekršiti.