- Rasvjetljivanje tame

- Usidrenje u Kristu

- Sol čuva i daje okus

BOG, NAŠ Gospodin, poziva nas da sudjelujemo u poslanju koje donosi radost i mir u svaki kutak zemlje. Vi ste sol zemlje […] Vi ste svjetlost svijeta (Mt 5,13-14). On nam daje sposobnost da rasvijetlimo tamu i damo okus onomu što je bljutavo. Te promjene ne ostvarujemo sami: Krist se služi nama kao oruđem. Neposredno prije ozdravljenja slijepca kaže: Dok sam na svijetu, svjetlost sam svijeta (Iv 9,5). To nije lagana pustolovina, čak ni za Isusa, koji nam se predao u svoj svojoj ljudskoj i božanskoj savršenosti. Možda nam je upravo zato toliko korisno zahvaliti mu što nas poziva da svoj svijet ispunimo svjetlom, a svoj život okusom, unatoč našim brojnim pogreškama.

»Ne misli, dakle«, kaže, »da te se vodi u obične borbe ili da ćeš za neke male stvari polagati račun. Vi ste sol zemlje.«[1] Poslanje je takvo da se u svakom trenutku želimo moći osloniti na njegovo društvo i savjet. Nedvojbeno je u našem najboljem interesu vršiti njegovu volju. Tako ćemo moći pomoći svakoj duši. Nema gotovih formula, i samo Bog zna što je svakoj osobi potrebno u svakom trenutku. On nas šalje da širimo njegovu svjetlost u svakoj situaciji i svakom domu. Katkad će nas, možda, tama plašiti, ali znamo da i jedno jedino svjetlo, ma kako maleno, može učiniti tamu podnošljivom. Upaljena šibica u mračnoj sobi možda ne daje mnogo svjetla, no ipak plamen probija tamu i može se vidjeti izdaleka.

Obasjaj nas, Gospodine, svjetlom svoga lica! (Ps 4) U tami koja katkad ispunja svijet, Kristova svjetlost koju odražavamo još je vidljivija. Naša nada u Boga, koji ostaje s nama, nadahnjuje nas da tom zadatku posvetimo svoje najbolje snage. Čak i ako se katkad čini bezuspješnim, znamo da u toj božanskoj sjetvi mira i radosti nijedno sjeme nikada ne propada.

ISKUSTVO VLASTITIH ograničenja katkad nas navodi da posumnjamo u djelotvornost svoje suradnje u poslanju Duha Svetoga. Ti bi nam trenuci trebali pomoći da sebe i svoju zadaću usidrimo u Kristu, svojoj stijeni. »Dakako, oni koji vjeruju u Isusa ne žive život obasjan neprekidnim suncem, kao da bi mogli biti pošteđeni patnje i nevolja, no ondje je uvijek prisutan svijetli tračak koji obasjava put što vodi k punini života.«[2]

»Ispuniti svijet svjetlom, biti sol i svjetlo — tako je naš Gospodin opisao poslanje svojih učenika«, napisao je sveti Josemaría: »donijeti do krajeva zemlje radosnu vijest o Božjoj ljubavi«.[3] Kad sijemo s Kristom, rast se može činiti sporim, a plod nedostatnim. No njemu je svaka kratka molitva i svaka sitna žrtva pobjeda. Nisu potrebne velike stvari da bi se utažila njegova žeđ. Dovoljan mu je i najmanji povod da spasi razbojnika (usp. Lk 23,42), umnoži svoju milost (usp. Mt 14,19) i oprosti izdaju (usp. Mt 26,75).

Isus nama, svojim apostolima, govori da je poslanje neograničeno, a njegove nas riječi ispunjaju mirom i hrabrošću: »Jer ne šaljem vas u dva grada, ni u deset ili dvadeset, ni jednomu narodu, kao što sam slao proroke, nego na zemlju, na more i u sav svijet.«[4] Ono što od nas traži jest da ne dopustimo da naša slabost pomuti sjaj poslanja. »Kršćanin je sol i svjetlo svijeta ne zato što osvaja ili pobjeđuje, nego zato što svjedoči za Božju ljubav.«[5]

VI STE sol zemlje. Sol daje okus jelu: »Ta nas slika podsjeća da je krštenjem cijelo naše biće duboko izmijenjeno, jer je ‚začinjeno' novim životom koji dolazi od Krista.«[6] U davna se vremena sol upotrebljavala i za čuvanje hrane, a i kršćani su pozvani čuvati vjeru koju su primili kako bi je prenijeli drugima.

Jedno obilježje soli jest to da u pravoj mjeri ne privlači pozornost na sebe. Ne hvalimo sol, nego jelo: nitko se ne zaustavlja da kaže: »Kako je dobra ova sol« kad je hrana dobro pripremljena. Stoga je učenik sol kad »ne traži suglasnost i pohvalu, nego nastoji biti ponizna, konstruktivna prisutnost, vjeran učenju Isusa koji je došao na svijet ne da bude služen, nego da služi«.[7]

U svojem poslanju nismo sami. »Isus nas poziva da se ne bojimo živjeti u svijetu, […] kršćanin se ne može povući u sebe ni skriti u sigurnost vlastite ograde.«[8] Sol koja je izgubila okus ili nije dodana jelu malo vrijedi: zamolimo Gospu da nas ispuni željom da podijelimo okus života bliskog Kristu.

[1] Sveti Ivan Zlatousti, Homilija 15 na Evanđelje po Mateju, br. 10.

[2] Papa Benedikt XVI., Bdijenje s mladima, 24. IX. 2011.

[3] Sveti Josemaría, Susret s Kristom, br. 147.

[4] Sveti Ivan Zlatousti, Homilija 15 na Evanđelje po Mateju, br. 10.

[5] Sveti Josemaría, Susret s Kristom, br. 100.

[6] Sveti Ivan Pavao II., Poruka za XVII. svjetski dan mladih, 25. VII. 2001.

[7] Papa Franjo, Anđeo Gospodnji, 9. II. 2020.

[8] Isto.